Mart je dobio ime po rimskom božanstvu rata – Marsu. Zato se ovaj mjesec smatra naročito povoljnim za vojna dejstva.
Mart se kod Srba, kao i kod nekih slovenskih naroda, naziva još i blagoveštenjski mjesec, marta, Suvi, brezen i ljetnik, a u starosrpskom i derikoža.
Srbi ovaj mjesec zamišljaju kao ćudljivu babu koja lako mijenja mišljenje – ta „baba“, zove se Marta.
Otuda, u martu može da napada veliki snijeg, ali i da iznenada otopli i ogrije kao da je već ljeto. Zato narod kaže: “Bolje da te zmija ujede, nego da te martovsko sunce ogrije”.
Baba Marta zapravo nikada nije postojala. Nije riječ o nekom mitološkom biću ili božanstvu, već je to personifikacija čitavog mjeseca i njegove nepredvidive prirode.
Iako je ovdje riječ o srpskom vjerovanju, baba Marta se sreće kod gotovo svih slovenskih naroda.
Kako je i ona dobila ime po bogu rata Marsu vjerovanje kaže da je okrutna na njega, ali da umije da bude i topla i mila zbog proljeća koje najavljuje.
Legenda kaže da je baba marta nekada stalno bila mila i draga starica. Ipak, jednog dana kralj Numa Pompilije riješio je da martu oduzme prvo mjesto u kalendaru dodavši ispred još januar i februar. Ovo je toliko naljutilo „prvu damu kalendara“ da je od tog doba postala ćudljiva i hirovita. I tako je ostalo sve do današnjih dana.
