U Mrkonjić Gradu je organizovana druga od pet povorki sjećanja u okviru snimanja dokumentarnog istorijsko-biografskog filma „Svjedok“ reditelja Denisa Bojića u produkciji Radio-televizije Republike Srpske i Republičkog centra za istraživanje rata i ratnih zločina i traženje nestalih lica.
Oko 1.500 građana Mrkonjić Grada, Јezera, Drvara, Šipova i okolnih opština, povorkom sjećanja u Mrkonjić Gradu, odalo je počast žrtvama stradalim u Odbrambeno-otadžbinskom ratu i tako učestvovalo u kadrovima filma koji će biti svjedočanstvo o srpskom stradanju u proteklom ratu.
Reditelj Denis Bojić je rekao da će se geografskim objedinjavanjem srpskog stradanja u cijeloj Republici Srpskoj i BiH pokušati napraviti dokument koji će ostati trajno zapisan u kulturi sjećanja, prije svega kao istorijska čitanka za generacije koje dolaze.
– Danas smo ovdje da progovorimo u ime onih koji ne mogu da govore, u ime naših mučenika koji bi da mogu kriknuli najglasnije moguće. Danas smo ovdje da ispišemo istoriju koju ostavljamo našoj djeci, a to radimo da ne bismo dozvolili da neka druga istorija ostane ono što će oni učiti – istakao je Bojić.
Mrkonjić Grad je druga od pet lokacija na kojoj su snimani kadrovi za film koji predstavlja ogoljenu i surovu istinu ratnog užasa, prikazanu kroz istorijski i biografski portret doktora Zorana Stankovića.
Doktor Zoran Stanković bio je taj koji je iz krvi i blata ovdašnjih grobnica izvlačio i identifikovao stradale, kako bi ih porodice mogle dostojanstveno sahraniti.
– Stanković je u najtežim vremenima za srpski narod uradio nešto što je u tom trenutku radilo jako malo ljudi. Naša vječna, prije svega ljudska, a onda i istorijska zahvalnost njemu i našim žrtvama je naša obaveza, a ne moranje – poručio je Bojić.
Načelnik Mrkonjić Grada Dragan Vođević podsjetio je da su Mrkonjićani u oktobru 1995. godine protjerani sa svojih vjekovnih ognjišta i da su se nakon nekoliko mjeseci vratili u potpuno uništen i razoren grad u kojem su pronašli i masovnu grobnicu koja ih najviše boli.
Sestra Mileve Župić koja je u proteklom ratu izgubila tri sina, Bosiljka Gvero bila je jedan od svjedoka za ovaj film. Pričala je o svojoj sestri Milevi koja je umrla prije pet godina i koja je u proteklom ratu izgubila sve što je u životu imala.
– U masovnoj grobnici smo pronašli dva njena sina, a trećeg smo prepoznali u selu Surjan. Ovdje, kod masovne grobnice su pronađeni razni predmeti za mučenje – maljevi, žice i slično. Najteže mi pada to što su jedan drugog gledali dok su ih mučili i ubijali – priča Bosiljka.
Ljilja Perić je izgubila oca Dušana Crnčevića, brata Slobodana i strica Milorada Crnčevića.
– Oca sam našla u selu Liskovica, a brata i strica sam pronašla u masovnoj grobnici. Kod brata su bile izvaljene obje ruke, dok mu je lijeva strana glave bila smrskana tupim predmetom, a stric je bio živ spaljen – kaže Perićeva.
Ona napominje da svi treba da znaju šta se desilo u proteklom ratu i da podrže snimanje ovakvih dokumentarnih filmova.
Kadrovi za film su snimani u Kravici, a biće snimani i u drugim mjestima gdje su počinjeni masovni zločini nad Srbima – u Brodu 13. februara, Šekovićima 20. februara i Zvorniku 27. februara.
