13.4 C
Zvornik
27. мај 2024.

Spomenko Gostić poginuo na današnji dan, najmlađi odlikovani borac VRS

Na današnji dan, prije 31 godinu, svoj život položio je Spomenko Gostić, najmlađi odlikovani borac Vojske Republike Srpske.

Spomenko se rodio u Doboju, 14. avgusta 1978. godine. Živeo je u siromašnoj porodici u selu Jovići na Ozrenu. Prije rata mu umire majka Milena, a dječak ostaje da živi sa bakom u selu koje je, etnički gledano, bilo u okruženju. Septembra 1992. godine, još jedna tragedija zadesila je mladog Spomenka. Sa muslimanskih položaja granatirano je njegovo selo, a jedna od žrtava bila je i Spomenkova baka.

Spomenko je ostao sam. Dječak tada odlučuje da se dobrovoljno prijavi u Vojsku Republike Srpske, gdje postaje kurir u lokalnoj jedinici. Njegov zadatak je bio da, sa zapregom i dva konja, dostavlja hranu vojnicima na prvim linijama fronta.

Dva puta ranjavan

Na internetu danas može da se vidi Spomenkov jedini sačuvani intervju. Iako samo 14-godišnjak, u poređenju sa djecom koja su imala bezbrižno djetinjstvo, može da se vidi da je Gostić već tada bio zreo dječak. To i nije tako neobično s obzirom da je on sa svojih 14 godina već tada video ono što i mnogo stariji ljudi od njega nisu. Više nije samo raznosio hranu sa položaja, već i izvlačio ranjenike sa najopasnijih mjesta. Dva puta je bio ranjavan, ali se nije povlačio.

Na pitanje novinara kakva je njegova poruka srpskom narodu, Spomenko je rekao:

– Da se drže hrabro, da idu na liniju i da se bore kako treba.

Srpski borci sa Ozrena su govorili da je to bio njihov Obilić.

– Izvlačio je mrtve i ranjene borce sa prve borbene linije po kiši granata i metaka. Na Ulišnjaku, gdje niko nije smio da ide da spasava ranjenike, taj dječak je sa konjskom zapregom izvlačio i spasavao živote srpskih boraca – sjeća se njegov saborac Stjepan.

Odbio da napusti zavičaj

Poslije emitovanja emisije o Spomenku na televiziji, mnogi ljudi su se interesovali o njemu. Dječak je dobio ponudu od jednog Srbina iz Pariza da pređe kod njega i napusti bojište. Ipak, Spomenko je to odbio. Nije želio da napusti zavičaj i Maglaj, sve dok njegova zemlja ne doživi slobodu.

U martu 1993. godine, započela je ofanziva neprijateljskih snaga na planinu Ozren. Narod se povukao iz Jovića, a Gostić je sa nekoliko vojnika ostao da brani selo. Tokom granatiranja položaja srpske vojske, pet vojnika je poginulo, a Gostić je teško ranjen. Umro je 20. marta, a sahranjen je sa stradalim saborcima na seoskom groblju u Gornjem Ulišnjaku.

POVEZANO

ISTAKNUTO

IZBOR UREDNIKA

Pratite nas

25,923FanovaLajkuj
1,112PratilacaZaprati
955PratilacaZaprati
1,123PretplatniciPretplatite se