Piše: Milorad Gutalj
Namjera Njemačke da, koristeći Kristijana Šmita, ostvari svoj vjekovni plan „drang nah esten“ /Prodor na Istok/ doživjeće sudbinu prva dva koji su se dogodili 1918. raspadom Austrougarske i 1945. godine padom nacističke NJemačke pod vođstvom Hitlera.
U trećem pokušaju NJemačke da ostvari prodor na Istok neće rezultirati raspadom NJemačke, niti zemlje kojom je vladao car Franjo Josip, nego raspadom BiH koji je pokrenuo Nijemac Kristijan Šmit, ili „visoki predstavnik u pokušaju“, kako ga je plastično nazvao advokat Goran Petronijević.
Do raspada ostaje još samo da pravosudne ustanove u BiH, koje po Ustavu ne postoje, udovolje želji turiste u Federaciji BiH /Šmita/ i potvrde optužbe protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i v.d. direktora Službenog glasnika Republike Srpske Miloša Lukića.
Ako zarad dodvoravanja nepostojećem visokom predstavniku pravosudne institucije BiH potvrde optužnice protiv Dodika i Lukića neminovno bi uslijedio zvanično raspad, već nezvanično politički raspadnute BiH, kojom upravljaju nekolicina zapadnih ambasadora u saradnji sa turistom Šmitom.
Istorija se ponavlja. Svakim napadom na srpski narod, sa objavom ili bez objave rata, neka zemlja se raspadne. Ovoga puta biće neminovan raspad BiH. Nažalost, sve se prelama preko leđa srpskog naroda koji do slobode dođe velikim odricanjima, a u dva svjetska rata podnoseći velike žrtve i razaranja.
Neustavnim radnjama Šmita i poltronskim odnosom pojedinaca u pravosudnim institucijama BiH, koji potvrđuju neustavne namjere turiste, ovakvoj BiH je došao kraj, jer njom ne upravljaju izabrani predstavnici naroda nego terećerazredni birokrate koji u BiH sprovde kolonijalnu politiku svojih zemalja.
Svojevremeno je poznati zvornički advokat Janko Nikolić rekao da su u „reformi pravosuđa u BiH stranci izabrali poslušne tužioce i sudije kako bi lakše sprovdili okupatorsku politiku“. Tužioci su Nikolićeve riječi potvrdili, formirajući predmet protiv Dodika i Lukića, dok ostaje na sudijama da stanu ili u odbranu prava i pravde ili pogaze sudijsku čast i podrže nezakonite radnje njemačkog turiste.
Na takvu politiku, nažalost, pristalo je političko Sarajevo pucajući od zadovoljstva zbog poteza koje povlači turista Šmit, smatrajući da će time biti slomljena kičma otpora Republike Srpske.
Ondašnji Muslimani 1914. i 1941. godine, cvijećem su dočekivali austrougarsku i njemačku soldatesku podržavajući i prijavljujući se masovno u tu osvajačku vojsku – šuckore i ustaše čineći neviđena zlodjela nad srpskim narodom.
Bošnjaci ponovo rade isto, dočekuju Šmita, „visokog predstavnika u pokušaju“, kao spasenje nadajući se da će BiH konačno biti suverena i unitarna po želji političkog Sarajeva i zapadne ambasadorokratije u kojoj neće biti mjesta za „neposlušne“ Srbe.
Visoki predstavnici do sada su uspješno razvlašćivali Republiku Srpsku i „skidali“ joj nadležnosti u korist unitarne BiH, ali je tome došao kraj, jer turista Šmit nema nikakvih dokaza da je visoki predstavnik, osim što ga je NJemačka, uz saglasnost nekih zapadnih zemalja, poslala da vršlja po BiH kao kolonijalni guverner.
Otpor srpskog naroda u odbrani institucija Republike Srpske ušao u fazu ključanja protiv turiste Šmita koji bi, umjesto što pokušava da nameće izmjene nekih zakona, trebalo da danima kleči na stratištima, na kojima su njegovi sunarodnici pobili na hiljade nevinih srpskih žrtava i moli za oproštaj.
Ali, od čovjeka bez ikakvih principa to se ne može očekivati, jer se nije udostojio da se pokloni sjenima ni jednoj srpskoj žrtvi koje su pobili njegovi sunarodnici od Kozare do Šumarica u Drugom svjetskom ratu.
Nije se udostojio da, prolazeći u Potočare, svrati u Bratunac na srpsko groblje i pokloni se sjenima oko 3.500 srpskih mučenika koje su poubijale horde srebreničkih muslimana u poslednjem građanskom ratu.
Ipak, to se od njemačkog turiste ne može očekivati, a ne bi imalo nikakvu simboličku vrijednost, osim što bi izazavalo gađenje kod velikog broja srpskih rodoljuba.
