Predsjednik Regionalnog sindikata radnika Centra javne bezbjednosti Bijeljina Rodoljub Vidaković istakao je da je jula 2007. godine znao da će morati prihvatiti da bude žrtva da bi dokazao istinu da su 36 policajaca iz bivšeg Centra javne bezbjednosti Zvornik suspenodvani zbog nečega u čemu nisu učestvovali.
Vidaković se sjeća da je direktor Policije Republike Srpske Uroš Pena, nakon poteza OHR-a da suspenduje policijace, na sastanku od njih tržio da i dalje budu profesionalci, jer su privremeno udaljeni sa posla, objašnjavajući da je ova odluka bila nezakonita i za sve šokantna.
Kad je Pena uzeo riječ, priča Vidaković, neki od suspendovaninih policajaca su ga, blago rečeno, napadali govoreći „Pusti direktore, tu priču…, mi smo se borili i stvarali slobodu, a drugi uživaju“ i „Za nas zatvor, za nekoga sloboda“, piše u knjizi „Istina“ autora Milorada Gutalja.
Pena je, sjeća se Vidaković, rekao da policija mora biti dostojanstvena i da zakonito radi, dok se u međuvremnu mora pronaći rješenje kako da se izađe iz novonastale situacije.
Dobro se sjećam, kaže Vidaković, pogleda Pene, koji je u tom trenutku, čini mi se, tražio pomoć da prevaziđe ove verbalne napade nekih od suspendovanih policajaca. „Kao dugogodišnji policajac i poznavalac ljudske psihe primjetio sam da treba nekako izaći iz ove nepodnošljive situacije, dok se u međuvremenu sastanak pretvarao u seosku konferenciju bez ikakavih zaključaka i pronalaženja rješenja. Situacije je bila više nego ozbiljna“, navodi Vidaković.
U tom momentu, ističe Vidaković, imao sam osjećaj da „vruć krompir“ niko neće da preuzme, bojeći se mjera i ovlašćenja visokog predstavnika i prikrivenih centara moći.
„Čovjek je na tom sastanku, uz sve, morao biti profesionalac koji je trebalo da diskusiju usmjeri u pravcu traženja rješenja, jer radnici policije, iako privremeno udaljeni sa posla, moraju i dalje da budu dostojanstveni i da se ponašaju u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima“, kaže Vidaković, dodajući da bi nekontrolisana nagađanja i neraconalna diskusija, bez odgovarajućih zaključaka, nanijela neviđenu štetu suspendovanim policajcima, policiji uopšte i Republici Srpskoj.
Ističući da je na sastanku bilo dosta policajaca koji su u njega imali veliko povjerenje, Vidaković je rekao da je primjetio da je kod jednog broja njih koji su se obraćali direktoru Peni, kodeks ponašanja totalno otišao u negativnom smjeru.
„Kada izgubite profesionalni kodeks, ne prihvatate ni zakon ni princip subordinacije, što policiji ne smije da se desi ni u najgorim situacijama, ne slušate riječi sagovornika i ne prihvatate rješenja, onda nema ni izlaza“, napominje Vidaković.
On navodi da je primjetio da neki policajci pokušavaju da miniraju sastanak, dok se, istovremeno, u njemu lomila misao – da li da ih zastupa, pa šta bude.
„Kada čujete eho svog naroda, u ovom slučaju većine suspendovanih policajaca, u dilemi ste – da li da ih slijedite i da budete žrtva zajedno sa njima ili da se uzdignete i da tražite pravdu sa njima ili bez njih. Trećeg rješenja nije bilo“, kaže Vidaković.
On ističe da je bio svjetan da će, ako ih bude slijedio, biti žrtva zajedno sa njima, ali da je znao da će morati prihvatiti da bude žrtva da bi dokazao istinu.
„Bilo mi je možda u nekim trenucima teže nego njima, jer se upuštam u borbu čiji je ishod krajnje neizvjestan. Oni o tome nisu razmišljali. Bili su povijeđeni, šokirani, izigrani, puni bola i gorčine. Potpuno sam tada razumio njihovo nezadovoljstvo. Nisam im zamjerio. Htjeli su iskazati bijes i nemoć na nekome. Znali su samo to – od danas nisu na poslu, supendovani su, a sutra su možda već u zatvoru. Strah i neizvjesnostu jedino su tada, s razlogom, osjećali i za sebe i za svje porodice“, priča Vidaković.
Vidaković napominje da je u trenutku pomislio da ih ne zastupa, jer su bili nejedinstveni, a „u nejedinstvu nema dobrih rezultata“.
„Htio sam da im kažem – Dobro, radite šta hoćete!. Ali, u djeliću sekunde, imajući u vidu veliki broj policajaca koji su bili pošteni i profesionalno radili svoj posao, držali do kodeksa ponašanja, a nezakonito su bili na optuženičkoj klupi, rekao sam sebi: Kreni, Rodoljube, u pravednu borbu i dokaži istinu da su policajci nezakonito suspendovani – da Lajčak i Tužilaštvo BiH nisu u pravu!„, ističe Vidaković.
Vidaković se u svojim razmišljanjima sjetio misli jednog od rimskih vojskovođa koja se može svesti na parafrazu – kada primjetite da vas narod ne slijedi – onda vi slijedite narod, uvjerite se šta misli i šta hoće i korisno upotrijebite narodnu energiju.
