Jedina nadležnost koja je eksplicitno dodijeljena visokom predstavniku Aneksom 10 jeste nadležnost za tumačenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, “ovog Sporazuma o sprovođenju civilnog dijela mirovnog rješenja” kako glasi zvaničan naziv Aneksa 10. Nigdje nije rečeno da visoki predstavnik može prisvojiti i upotrebljavati ovlašćenje da vlada BiH ili jednim njenim dijelom i kažnjava pojedince običnim odlukama. U istom aneksu je definisano da neko postaje visoki predstavnik kada se to potvrdi relevantnom rezolucijom Savjeta bezbjednosti. Tu je i početak i kraj.
Dvodecenijsko nasilje nad međunarodnim javnim pravom nije dovelo do nestanka entiteta (oba) i srpskog naroda u BH državnoj zajednici.
Diktatura “persone non grata” je na izlaznim vratima, ma koliko se to Zapadu činilo nerealno, jer ni po jednom civilizacijskom pravu nema opravdanja za način na koji je BH državna zajednica, gotovo preko noći, pretvorena u koloniju kojom zajednički upravljaju međunarodne sile.
Ne postoji ni pravni osnov ni obrazloženje ni za jedno ovlašćenje, a pogotovo ne za nekakvu zakonodavu ulogu neokolonijalnog ugnjetavanja.
PIK, iliti Vijeće za implementaciju mira, je samo pravna izmišljotina ili vid političke prevare, koja služi za kontrolisanje kriznog prostora u interesu zemalja Kvinte.
Političke prevare diplomatskog kora u BiH su svakodnevica, te svaki zarez kada izgleda nebitno u narednom periodu se ispostavi da je napisan u korist štete srpskog naroda.
Kao što su pisali, dopisivali, lagali za popis stanovništva i, gle čuda, izračunali da su Bošnjci prvo 50,01, pa onda 50,1 i na kraju 51,00% stanovništva BH državne zajednice, jer je to momenat u kome dio međunarodne zajednice započinje drugo poluvrijeme igre pod nazivom nestanak Srba sa prostora bivše SR BiH.
Stari instrumenti nisu više efikasni pa je potrebno napraviti nove – za početak sa političke scene ukloniti sve one koji u slobodarskom duha imaju hrabrosti da kaži istinu i samo istinu zbog opstanka svog naroda.
Diktator (Kristijan Šmit) i OHR su dio problema, a ne Srbi i legalni i legitimni predsjednik Republike Srpske, gospodin Milorad Dodik. Zašto je meta predsjednik Republike Srpske?
Pragmatizam Zapada je veoma jednostavan, lakše je targetirati jednog čovjeka od cijelog naroda u kome mrski, retrogradni, pravoslavni, i još pod uticajem Rusa, Srbi moraju nestati!
Ovaj aksiom mora biti prepoznatljiv u svakom momentu ili dijelu našeg nacionalnog bitisanja jer ćemo u protivnom nestati. Svi koji su smatrali da će naći kopču sa surovim Zapadom, to uvjerenje su skupo platili, najčešće životom.
Od potpisivanja u Dejtonu ‘95. godine pa do danas mogli smo imati mnogo toga što nismo trebali imati. Od danas nemamo pravo na taj luksuz. Zato je neophodno da politički bezobrazluk, a svaki bezobrazluk je bezobrazluk da li domaći ili strani, mora dobiti adekvatan odgovor.
Zato kada profesor javno slaže u korist diktatora, bez obzira na to da li je plaćen stranim novcem ili novcem iz kriminalnog miljea iz regiona, ne smije više biti predavač ni na kursu mjesne zajednice, a kamoli na Univerzitetu Srpske.
Ujedno kopi-pejst (copy/paste) doktor islamske zajednice, Bećirović, može da kukumače i dalje, glumeći elitu samostalnog člana Predsjedništva i svojevrsno ludilo, jer kako definisati skandal neovlaštenog prijema premijera Albanije Edija Rame.
Kada bilo ko izađe iz legalnog okvira pravila ponašanja, kao iz okvira u kome je propisano da se olakša napor između dvije strane potpisnice koje čine složenu BH državnu zajednicu, mora veoma brzo shvatiti da je naše pravo na slobodu, grunt i političko organizovanje neprikosnoveno, jer nam je to omogućio politički sistem uspostavljen u Dejtonu.
Po tom uspostavljenom političkom sistemu za Republiku Srpsku diktator (Kristijan Šmit) je ništa!
Ne smijemo zaboraviti da smo ratnu bitku za opstanak na ovom prostoru dobili, mada su je otimači sa Zapada proglasili neriješenom. Za definitivni opstanak moramo dobiti političku bitku, a u toj bici ne smijemo napustiti vrijednosti nacionalnog identiteta.
Sabornost nam je uvijek donosila sve što je potrebno kako bismo bili na pravoj strani istorije.
