Predsjednik Regionalnog sindikata radnika Centra javne bezbjednosti Bijeljina Rodoljub Vidaković rekao je da je jula 2007. godine, nakon odluke OHR-a o suspenziji policijaca, odmah obavijestio direktora Policije Republike Srpske Uroša Penu i predsjednika Sindikata radnika MUP-a Duška Jandrića da dođu u Stanicu javne bezbjednosti Zvornik kako bi se uvjerili da je atmosfera uzavrela.
Jedan broj policajaca suspendovanih odlukom bivšeg visokog predstavnika Miroslava Lajčaka, koja je morala biti sprovedena 10. jula 2007. godine, odbijao je poslušnost, prijeteći da će baciti opasače, blokirati prilazne puteve. Jednom riječju u Stanici javne bezbjednosti bio je haos, ali nije bilo nereda, piše u knjizi „Istina“ autora Milorada Gutalja.
Vidaković je insistirao na policajce da razum i profesionalizam moraju biti na prvom mjestu, a ne nered i izazivanje incidenata, posebno blokiranje puta Zvornik-Konjević Polje.
„Druga strana jedva je čekala da dođe do incidentne situacije da kažu da su radnici MUP-a Republike Srpske neorganizovani i neprofesionalni“, rekao je Vidaković i dodao da bi bilo koji nekontrolisani incident nanio ogromnu štetu, jer bi mediji takvu sliku odmah prenijeli cijelom svijetu.
Vidaković kaže da se upravo toga pribojavao iako je znao da su ovi policajci pošteni ljudi i radnici koji su profesionalno obavljali svoj posao.
„Da se desio bilo kakav incident, vjerovatno bi moćnici sa Lajčakom iskoritili to neracionalno djelovanje policije i pokušali da satru sve što se godinama pozitivno stvaralo u MUP-u Republike Srpske“, rekao je Vidaković.
On je naglasio da, kao čovjek, ne može da shavti da jednom zmeljom može da vlada visoki predstavnik koji se postavlja iznad Ustava i zakona, o svemu odlučuje, a ni za šta ne odgovara.
Vidaković napominje da je od početka zalaganja za istinu, odnosno dokazivanja da su suspendovani policajci neopravdano udaljeni sa posla, imao podršku Sindikata radnika MUP-a, Saveza sindikata i ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske Stanislava Čađe, ali da je istinsku pomoć imao od Pene i medija iz Srpske.
Prema njegovim riječima, da nije bilo pomoći i podrške direktora Policije, ministra unutrašnjih poslova, Boračke organizacije Republike Srpske i Boračke organizacije opštine Zvornik, kao i Sindikata i medija, ove priče ne bi bilo i ko zna kako bi završilo 810 ljudi sa spiska.
PENA NA SASTANKU SA SUSPENDOVANIM POLICAJCIMA
Vidaković se sjeća da je Pena odmah došao na sastanak u Stanicu javne bezbednosti Zvornik na kojem su bili susendovani policajci iz ovog grada, kao i Šekovića, Milića, Vlasenice, Skelana, Srebrenice i Bratunca, te nalašava da taj skup neće zaboraviti dok je živ.
„Kad sam pogledao sve te ljude, a zante kada radite dugo godina posao policajca postanete na neki način i psiholog, znao sam šta misle i kako se osjećaju. Onu su tada bili ubijeđeni da im nema pomoći, da će biti ostavljeni od svih koji treba da brinu o njima, a bilo ih je tu veče teško razuvjeriti i naći riječi utjehe i ohrabrenja“, prisjeća se on.
Vidaković kaže da je jedan broj suspendovanih policajaca došao na sastanak sa mišlju da će biti zaboravljeni i „izbrisani sa spiska živih“, te ističe da ih je u tim uslovima bilo teško utješiti i uputiti im neke ohrabrujuće riječi da će se sve dobro završiti, jer su ostale na snazi Lajčakove odluke „koji nije znao za milost“.
„Sastanak je počeo mučno. Bilo je pojedinaca koji su se odmah, ni malo biranim riječima, obraćali Peni, time povećavajući tenzije. Neki su upućivali i teške riječi na koje Pena, kao veliki profesionalac, nije reagovao, cijeneći situaciju u kojoj su se policajci našli“, priča Vidaković.
