Srpska treba da gleda sebe, svoj put i razvoj

Viškovićeve riječi "… Srpska treba da gleda sebe, svoj put i razvoj" su iskrene i proizašle su iz najnovijih pritisaka političkog Srajeva, legalnih i ilegalnih stranaca koji sve otvorenije prijete i Republici Srpskoj i srpskom narodu, želeći da mu uskrate ustavno-pravnu stabilnost, imovinu i status zagarantovan Dejtonskim sporazumom

Definitivno, BiH je raspolućena – konfederalno.

Piše: Milorad Gutalj

Malo više je u verifikovanoj raspodjeli pripalo sarajevskoj Miljacki od banjalučkog Vrbasa koji je zadovoljan svojom veličinom i tokom, dok je ostalo još da se vidi iz Mostara koliko će Neretva da obuzda širenje Miljacke.

I geografija je ovom verifikacijom zadovoljena. Nije se mijenjao tok Miljacke, Vrbasa i Neretve koje još teku kroz Sarajevo, Banjaluku i Mostar ove nam konfederalne zemlje. I narod je zadovoljan, zna čiji je šta, zna čije su rijeke, čiji su gradski centri, zna gdje mu je vlast, neće se više uzaludno „nadati“ da bude tamo u nekom mjestu koje mu geografski ili kulturološki više ne pripada.

Narod neće više slušati kako Sarajevo hoće da „okupira“ Banjaluku i Mostar. Banjaluka je raščistila sa Sarajevom koje joj je „isporučilo 157.000 Srba“, a Mostar nikako dovoljno da Neretvom obuzda Miljacku da ga više ne potapa.

Stvar je riješena. Napokon, može da se kaže „Mirna Bosna“, jer njene rijeke teku mirno kroz Sarajevo, Banjaluku i Mostar. Koliko nam je trebalo da shvatimo da nam Miljacka, Vrbas i Neretva donesu toliko željeni mir.

Ovaj za sada još nestvarni kratki uvod mogao bi da nađe potvrdu u izjavi predsjednika Vlade Republike Srpske Radovana Viškovića koji kaže: „… Srpska treba da gleda sebe, svoj put i razvoj“.

Ove Viškovićeve riječi mogu da budu istorijske, jer je sva filozofija dosadašnje „proizvodnje“ sarajevske političke netrpeljivosti usmjerena protiv Republike Srpske i Srba i, naravno, Zapadne Hercegovine ili Herceg Bosne i Hrvata.

Zato je Višković u pravu – Srpska treba da gradi svoj put i razvoj. Ne treba da se osvrće na one koji joj usporavaju ili osporavaju ekonomski razvoj i konfederalnu samostalnost. U zajedničkim organima Republika da učestvuje onoliko moliko mora. Koliko druga strana u zajedničkim organima učini za Republiku Srpsku, toliko Srpska može da uzvrati. I to je put do izreke „Mirna Bosna“.

Srbi i Republika Srpska u političkom i geografskom poimanju ne žele ništa od Federacije BiH, jer su politički svjesni da više ne pripadaju tom prostoru u kojem su vijekovima nihilizovani, a vjerujemo i Hrvati ne žele nikome da daju ono što misle da im pripada u konfederalnoj BiH.

Za razliku od Srba i Hrvata, bošnjački političari, stacionirani uglavnom u Sarajevu, ne razmišljaju tako. Svoj dio Federacije koju politički kontrolišu i koja im pripada po Dejtonu, ne daju nikome, dok, suprotno tome, žele da imaju dominantnu ulogu i na prostorima koji su vjekovno srpski i hrvatski.

Viškovićeve riječi „… Srpska treba da gleda sebe, svoj put i razvoj“ su iskrene i proizašle su iz najnovijih političkh pritisaka političkog Srajeva, legalnih i ilegalnih stranaca koji sve otvorenije prijete i Republici Srpskoj i srpskom narodu, želeći da mu uskrate ustavno-pravnu stabilnost, imovinu i status zagarantovan Dejtonskim sporazumom.

Viškovićevoj rečenici da „… Srpska treba da gleda sebe, svoj put i razvoj“ dao je ogroman značaj i ministar spoljnih poslova u Savjetu ministara Elmedin Konaković, koji se raduje kao malo dijete što „kompletan iznos novca od EU ide u Federaciju BiH, dok Republika Srpska neće dobiti ništa. To treba da shvate političari i ljudi u tom entitetu“. Tako razmišlja i, nažalost, takvu politiku sprovodi „zajednički nam“ ministar Konaković.

Konaković je ovom izjavom samo potvrdio da je ministar spoljnih poslova Federacije BiH i da je nastavio voditi politiku Bisere Turković koja je sprovodila interese stranke kojoj je pripadala – SDA.

Republika Srpska je svjesna da Konakoviću, posle ove izjave, ne može vjerovati da će sprovoditi dogovorenu uravnoteženu ino-politiku u ime i Republike Srske i Federacije BiH, jer se raduje svakom potezu koji je usmjeren protiv Republike Srpske i srpskog naroda.

Biti ministar jedne zemlje, a ne zastupati u svijetu interese polovine te zemlje može samo Konaković i politika kojoj pripada.

I Nermin Nikšić, premijer Federacije BiH, nije daleko otišao u razmišljanju od Konakovića. Ostao je vjeran „sarajevskoj političkoj čaršiji“, žaleći se „međunarodnoj zajednici“ da su „vlasti Republike Srpske odbile da povuku“, kako on rezonuje, „sporni zakon o Ustavnom sudu“.

Sarajevska „politička trojka“ oličena u Konakoviću, Nikšiću i Edinu Forti je više puta dokazala da nema samostlanu politiku, da nije sposobna upravljati političkim procesima u vlastitoj zemlji i da nije sposobna ravnopravno razgovarati sa političkim predstavnicima Srba i Hrvata o daljoj sudbini BiH.

To su dokazali i najnovijim saopštenjem u kojem traže od međunarodne zajednice da „odluči mogu li SNSD i satelitske sljedbenika u rušenju države posmatrati kao partnera za izgradnju mira ili kao ruske partnere za njegovo rušenje“.

Ovakvo saopštenje mogu napisati samo ljudi koji su nedorasli političkom trenutku i nesposobni da sa predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom, koji je na izborima dobio više glasova nego njih trojica zajedno, rješavaju najozbiljnija pitanja po zemlju, umjesto jadikovki i pozivanja stranaca.

Sve ove izjave, a posebno ona bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića koji dangubi po svijetu, tražeći da bude smijenjen Dodik, su nastavak razmišljanja sarajevske čaršije i njenog viđenja BiH kao unitarne islamske države koje ne mijenjaju od 1992. godine.

Pratite nas preko Telegrama

Pročitajte još

IzvorSRNA

POVEZANO

ISTAKNUTO

IZBOR UREDNIKA

Pratite nas

25,923FanovaLajkuj
2,312PratilacaZaprati
955PratilacaZaprati
1,123PretplatniciPretplatite se