Proveo sam pet godina proučavajući 233 milionera kako bih saznao o njihovim navikama i načinu razmišljanja, napisao je Tom Korlej, finansijski ekspert u svom tekstu na sajtu make.it.
Poticali su iz različitih sredina, imali su različita iskustva, ali svi su imali godišnji bruto prihod od najmanje 160.000 dolara i neto imovinu od 3,2 miliona dolara.
„Bio sam posebno zainteresovan za to na šta troše svoj novac. Ali skoro svi su mi rekli da su prestali da troše novac na određene stvari“, napominje i otkriva koje su.
Prerađena i upakovana hrana
Da bi prioritet dali svom zdravlju, prestali su da kupuju niskokvalitetnu, prerađenu hranu i umjesto toga su se odlučili za organsku ili kvalitetnu hranu koja nema konzervanse.
Često su tražili proizvode koji su mogli da se povežu s njihovom zemljom porijekla i često su posjećivali pijace i prodavnice prehrambenih proizvoda koje su bile poznate po visokokvalitetnom voću, povrću i mesu.
Jeftino napravljeni proizvodi
Odbijali su da troše novac na najnovije modne trendove ili jeftin i loše konstruisan namještaj. Umjesto toga, mnogi su radije investirali u kvalitetne i vremenski trajne komade garderobe i namještaja za dom.
Često je cijena bila dva do tri puta veća od cijene jeftine odeće i namještaja lošeg kvaliteta. Ali bili su spremni da naprave veće kupovine, jer je to i dalje bilo jeftinije od konstantne zamene jeftine izrade.
Velike popravke kuće ili automobila
U istom smislu, mnogi milioneri su mi rekli da, ako imaju mogućnost, radije troše novac na potpunu zamjenu stvari poput starih krovova, veš mašina, mašina za pranje sudova, frižidera, peći i čak vozila, umjesto da svoje zarađene fondove usmjere ka skupim popravkama.
Iako je to često skuplje, opravdavali su to time da će nešto novo trajati mnogo duže od nečega što je popravljano, što im je pružalo neprocenjivi mir.
Alati i oprema za rad na otvorenom
Iako su neki uživali u radu na otvorenom, kao što je košenje trave, uklanjanje korova, uređivanje okoline i obrezivanje, velika većina – kada su postali bogati – je zapošljavala pejzažnog arhitekte da brine o svim radovima na otvorenom prostoru.
To je značilo da više nisu trošili novac na popravku ili zamjenu stare opreme. Mnogi su poklanjali svoje alate porodici i prijateljima.
Ono što su kupovali bilo je vrijeme. Budući da više nisu morali izdvajati sat ili dva svake nedelje ili mjeseca za održavanje svog imanja, to im je davalo više vremena za odmor, opuštanje ili uživanje u rekreativnim aktivnostima.
Igre na sreću
Mnogi milioneri su izbjegavali kockanje dok su sticali bogatstvo, i taj zdrav razum se nastavio i u njihovim novim finansijskim životima.
Nakon što su postali bogati, odbijali da troše novac na lutrijske listiće i ohrabrivali su svoje zaposlene, porodicu i prijatelje da isto čine.
Budući da je vjerovatnoća da se osvoji neka lutrija mala, smatrali su to rasipanjem novca. Umjesto toga, bilo je bolje uložiti te fondove u nezaboravna iskustva.
