„Srbija ima samo jednu politiku: politiku veličanja zločina i zločinaca srpsko-ruskog svijeta“; politika Srbije je „avangarda zla“ i već 35 godina je, uz rijetke izuzetke, dosljedno na strani zla, a uz to je „u kontrasmjeru u odnosu na civilizaciju“ – tako rezonuje u najnovijoj izjavi za „Danas“ programski direktor Nezavisnog društva novinara Vojvodine Dinko Gruhonjić.
Iako više liče na zapaljive govore ekstremnih šovinista, ma kakve crne uniforme nosili, ili bejsedu nad odrom nekog „zaslužnog“ šehida, ove skandalozne tvrdnje u stvari su komentar na nedavno televizijsko gostovanje predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i njegove izjave o opremanju Vojske Srbije i (ne)uvođenju sankcija Rusiji.
U tekstu u „Danasu“ citirane su tri polurečenice koje je izgovorio Vučić, i to je bilo dovoljno za zaključak da je „Srbija generator zla u ovom dijelu Evrope“.
Za to je zaslužan, tvrdi Gruhonjić, i odnos Srbije prema Rusiji jer je „uvođenje sankcija Rusiji civilizacijsko pitanje“. A Srbija, kao što je poznato, sankcije Rusiji nije uvela.
Gruhonjić rezonuje dalje: do te mjere je Srbija generator zla da Vučić, Dodik i patrijarh Porfirije idu u Prijedor da obilleže godišnjicu „Oluje“.
„U Prijedor, koji je simbol najvećeg zla počinjenog protiv ljudskog roda u drugoj polovini 20. vijeka na teritoriji Evrope. U Prijedor, u čijoj su okolini postojala četiri koncentraciona logora: Omarska, Keraterm, Trbopolje, Manjača. U Prijedor, u kojem je pobijeno više od tri hiljade nesrba. U Prijedor, iz kojeg je protjerano oko 40.000 nesrba. U Prijedor, u kojem je pobijeno 102 djece, čiji roditelji i dan-danas ne mogu da im naprave spomenik. U Prijedor, gdje je najveća masovna grobnica na Balkanu – Tomašica“, nabraja Gruhonjić.
U tom, dobro poznatom „crno-bijelom svijetu“, sve je tako jednostavno: zli Srbi sistematski su ubijali dobre nesrbe. A činjenice, poput one da su Prijedor iste te 1992. godine napale muslimanske i hrvatske paravojne formacije sa šest strana, samo bi narušile tu crno-bijelu ravnotežu, pa bolje da se i ne pominju.
Ali zato Dinko Gruhonjić napominje da predsjednici Vučić i Dodik i patrijarh Porfirije u Prijedor „idu ne samo da pokažu da bi još ubijali, nego i da ih je baš briga za sve žrtve ‘Oluje’. Jer su i žrtve ‘Oluje’ zapravo žrtve Miloševićevog režima čiji je dio bio i Aleksandar Vučić.“
U Evropi kakvom nam je predstavljaju, a valjda i u svakom normalnom društvu kojem navodno teže naši nezavisni intelektualci što se bore protiv nasilja, Gruhonjićeve reči predstavljale bi klasični govor mržnje.
Osim ako se ne radi o Srbima. Tada je to sloboda govora. Ili preciznije rečeno: sloboda da se otvoreno i bez zadrške mrzi.
