Pravosudne institucije na nivou BiH (sud i tužilaštvo), u kojima glavnu riječ vode uglavnom bošnjački kadrovi, ne odustaju od uhodane šeme rada kada je u pitanju procesuiranje ratnih zločina. I dalje omalovažavaju srpske žrtve, nema optužnica i presuda ni za najmonstruoznije zločine koje su nad srpskim narodom počinili pripadnici bošnjačke Armije BiH.
Na području Podrinja, na primjer, gdje je stradalo oko 3.500 Srba. Ili konkretno u Kravici kod Srebrenice, u kojoj su, na pravoslavni Božić 1993. godine, muslimanski ratnici, predvođeni Naserom Orićem, ubili 49 Srba, uglavnom civila, ranili njih 80 i opljačkali, a onda i spalili kompletnu srpsku imovinu. O tom krvavom i zločinačkom pohodu na Kravice javno je svjedočila Fadila Mujić, članica Udruženja „Majke Srebrenice”.
Branimir Kojić, predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila iz Srebrenice, kaže da se nepravda više ne može trpiti i da se mora stati na kraj jednostranosti i diskriminatorskom odnosu prema srpskim žrtvama. To će, napominje on, biti ključna poruka koju će članovi porodica stradalih Srba uputiti sa mirnog protesta ispred zgrade suda i tužilaštva BiH u Sarajevu, koji je planiran za 22. februar.
„Krajnje je vrijeme da pravosudne institucije na nivou BiH počnu da rade svoj posao kako treba. Vrlo su ekspeditivni kad je u pitanju procesuiranje Srba. Na toj ekspeditivnosti mogu im pozavidjeti i najpoznatije svjetske policijske agencije. Lijeni su, spori i ne rade ništa samo kada je riječ o zločinima za koje su osumnjičeni Bošnjaci. I to nešto minimalno što rade, rade tako što razvlače sudske procese unedogled, izriču sramne kazne osumnjičenima i dozvoljavaju pojedinim osuđenima da, uz opravdanje da su bolesni, ostanu na slobodi. To je slučaj s nekima kojima je, u junu prošle godine, izrečena pravosnažna zatvorska kazna za zločine nad srpskim zatvorenicima u zloglasnom logoru Silos, rekao je Kojić za „Politiku”.
Napomenuo je da će porodice srpskih žrtava na protestu u Sarajevu, ako im uopšte bude dozvoljeno da ga održe, naglasiti da neće odustati sve dok pravda ne bude zadovoljena, a postaviće i pitanje šta se čeka s podizanjem optužnice za zločine u Kravici.
„Svjedočenje Mujićeve, uz sve druge dokaze koji postoje, sasvim je dovoljno za pokretanje postupka u kom, na čemu ćemo mi istrajavati, treba da bude prvooptuženi Naser Orić”, kaže Kojić.
Kako sud i tužilaštvo BiH, po principu duplih aršina, dijele (ne)pravdu, dokaz je i njihov odnos prema bošnjačkim ratnim generalima, protiv kojih se vode postupci za počinjene zločine. Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih Milorad Kojić prije nekoliko dana uputio je pismo predsjedniku Suda BiH Ranku Debevecu u kom traži da se nastavi započeto suđenje generalu Atifu Dudakoviću i drugima, osumnjičenim za ubistvo više od 300 Srba. To suđenje počelo je u aprilu 2019. godine, a posljednje ročište održano je u februaru 2020. godine. Proces je zaustavljen, navodno, zbog pandemije, tako da se osumnjičeni general i njegovi saborci već dvije godine bezbrižno šetkaju na slobodi.
Početkom ovog mjeseca naprasno je i bez zvaničnog obrazloženja do daljeg odložen nastavak suđenja generalu Ramizu Drekoviću, koji se tereti „za ratni zločin nad srpskim civilima na području Kalinovika 1995. godine” i obnovljenog suđenja nekadašnjem komandantu Trećeg korpusa Armije RBiH Sakibu Mahmuljinu, koji nije spriječio zločine koje su nad zarobljenim srpskim civilima i vojnicima na području Zavidovića i Vozuće počinili pripadnici odreda „El mudžahedin”, njemu potčinjeni. Prvostepenom presudom, iz januara prošle godine, Mahmuljin je osuđen na 10 godina zatvora.
