Piše Milorad Gutalj
Tvrdnja poslanika SDA u Predstavničkom domu parlamenta BiH Šemsudina Mehmedovića da „Srbija vakcinacijom vara građene BiH“ puna je mržnje, podlosti, licemjerstva, neistine i nezahvalnosti prema Srbiji u kojoj na stotine Bošnjaka iz Federacije BiH traži spas u vakcinaciji protiv virusa korona.
Mehmedovićeva kalkulacija da odlazak na vakcinaciju u Beograd po jednoj osobi iz BiH /čitaj Federacije BiH/ iznosi najmanje od 200 do 300 KM, koje ostave u Srbiji za nekih dvadesetak maraka, koliko košta vakcina, govori najslikovitije o njemu jer indirektno optužuje svoje sugrađane što, trošeći i ostavljajući novac, ekonomski jačaju Srbiju.
Mehmedović ne mora da optužuje svoje sugrađane što idu u Beograd na vakcinisanje, ostavljajući za uzvrat novac koji im niko ne traži, može da dođe u Mali Zvornik na punkt za vakcinaciju i da se uvjeri da su njegovi sunarodnici „okupirali“ prostor za vakcinaciju kako bi primili vakcinu po želji, ne razmišljajući o Mehmedovićevom „korona turizmu“, nego da sačuvaju zdravlje.
Uz to, suprotno tvrdnji Mehmedovića, ne moraju da potroše ni jednu marku, jer je punkt za vakcinaciju udaljen nepuna dva kilometra od graničnog prelaza u Malom Zvorniku, pa nemaju potrebe za bilo kakvim plaćanjem ili dužim putovanjem u unutrašnjost Srbije.
Granični prelaz Mali Zvornik udaljen je od Kalesije /Federacija BiH/ tek dvadesetak kilometara, pa građani, o kojima Mehmedović vodi brigu, mogu sipati gorivo u automobile, popiti kafu, doručkovati ili kupiti nešto za put u Kalesiji i, na sreću Mehmedovića, ostaviti novac u Federaciji BiH.
Sa Mehmedovićevim mišljenjem punim mržnje prema Srbiji, koja iz humanih razloga pomaže njegove sugrađane, ne slaže se pedesetogodišnjak iz Maglaja koji je sa suprugom došao na vakcinisanje u Mali Zvornik, konstatujući da je iznenađen ljubaznošću medicinskog osoblja i brojem Tuzlaka /poznanika/ koji dolaze na ovaj punkt da se vakcinišu.
„Sve ove ljude iz unutrašnjosti Federacije BiH natjerala je nesposobnost i inertnost sarajevskih vlasti da za svoje građane nabave vakcine, pa su primorani da potraže spas u susjednoj zemlji, kojoj neizmjerno zahvaljujemo“, rekao je Maglajlija, koji nije želio da mu se pominje ime.
Autoru ovog teksta, u želji da dobije podatke koliko se dnevno na punktu za vakcinaciju u Malom Zvorniku vakciniše ljudi iz gradova Federacije BiH, rečeno je da ne unose te podatke nego zbirne na kraju dana koliko se ljudi ukupno vakcinisalo. Dakle, Srbija ne razdvaja građane na svoje i tuđe.
Mehmedovićeva ocjena o „korona turizmu“ podsjeća na izjavu ministra bezbjednosti u Savjetu ministara Selme Cikotića koji je svojevremeno rekao da „BiH ima finansijske koristi od migrantske krize“, dok je ideju o deportaciji migranata nazvao „zanimljivom i seksi“.
„Imate reduciran turizam /zbog pandemije virusa korona/ ili neke poslove na jednoj strani, ali imate i povećanu potrošnju mnogih dobara zbog prisustva migranata koji kupuju i troše“, rakao je svojevremeno Cikotić federalnim medijima i, na svu sreću BiH ekonomije, na toj se funkciji i dalje nalazi.
Mehmedović svojim intelektualnim kapacitetom od kojeg je, naravno, jača mržnja prema Srbiji, nije u stanju da realno sagleda stvarnost i da podstiče sunarodnike da se konačno pobijedi virus korona, uz pomoć i Srbije, nego ih optužuje što se ponižavaju za dvadesetak maraka BH valute.
Mehmedović ide i dalje, pa za nesposobnost federalnih vlasti u kojima dominira SDA kadar, kome on pripada, optužuje, ni manje ni više, nego predsjedavajućeg Savjeta ministara Zorana Tegeltiju i politiku kojoj pripada što BiH nije nabavila vakcine.
Nažalost, Mehmedović svojim „genijalnim umom“ potvrđuje da za sve mora biti kriva ili Srbija ili Republika Srpska, a nikako politika njegove SDA koja prijateljsku pomoć Srbije smatra podvalom bošnjačkom narodu.
Ovim izjavama, Cikotić i Mehmedović pokazuju da, sprovodeći politiku svoje centrale, BiH koju žele nema ništa svoje, ni politike, ni ekonomije, ni jasnog pravca kojim pluta, osim, naravno, mržnje prema dugom i drugačijem. Na jednoj strani optužuju građane BiH da troše neopravdano novac po Srbiji, a na drugoj hvale ilegalne migrante da pune federalnu kasu. Da li su se ikada pogledali u ogledalo?
Ratni kadar SDA, koji ne mijenja politiku od ’92. godine, personifikovan u Mehmedoviću i Cikotiću, očito je, ne uklapa se u nove trendove koji se odnose na pomoć, razvoj, saradnju i njegovanje prijateljskih odnosa sa drugim zemaljama, jer još, i poslije 25 godina, „gledaju“ Republiku Srpski i Srbiju preko nišanskih sprava.
