Piše: Milorad GUTALj
„Ljudi, pa je li to moguće! Ludnica! Šta je ovo?“ Preuzeta rečenica legendarnog Mladena Delića sa sportskog terena ondašnje cjelovite i nedjeljive Titove Jugoslavije mogla bi se „prenijeti“ na sadašnje političke prilike ovdašnje dejtonske BiH zajednice sastavljene od Republike Srpske i Federacije BiH.
Tada je /1983./ na splitskom stadionu „Poljud“, prenoseći utakmicu fudbalskih reprezentacija Jugoslavije i Bugarske, koja je u posljednjim sekundama susreta završena pobjedom Jugoslavije /3:2/ i plasmanom na Evropsko prvenstvo, srcem govorio sportski komentaror Mladen Delić, vjerujući u snagu države u kojoj su odrastali i igrali upravo ti fudbaleri evropskog i svjetskog ranga.
Sada, 36 godina od rečenice legendarnog Delića, nema više nikakve Jugoslavije, a ni BiH kakva je egzistirala u ondašnjoj Jugoslaviji. Ima dejtonska BiH, koja je naknadno raznim izmišljenim i nezakonitim intervencijama OHR-a pretvorena u neodrživi politički hibrid.
„Ljudi, pa je li to moguće!“ – Željko Komšić i Šefik Džaferović napokon priznali da su u zgradi Predsjedništva BiH sa slovenačkim predsjednikom Borutom Pahorom razgovaralo o mirnom razlazu ove, faktički, podijeljene zemlje.
Komšić i Džaferović su, krijući taj razgovor od javnosti, reagovali nakon više od mjesec dana izjavom u svom nikad mijenjanom stilu – „oni koji zagovaraju takve ideje vode ovu državu i cijeli region u novi rat“. Zapita li se Komšić kako on može reagovati u ime Hrvata o važnim temama kada su ga oni proglasili nepoželjnom osobom u svojim sredinama?
Reagovala je odmah i SDA, navodeći da „nikakvog razlaza BiH ne može biti i da oni koji to zagovaraju rizikuju ratove u cijeloj Evropi“.
SBB se, u reagovanju na razgovore o mogućem mirnom razlazu u BiH, pita kako je moguće „da su izgubljeni Komšić i nesposobni Džaferović uopšte dozvolili da se razgovara o ideji mirnog razlaza“, i to u zgradi Predsjedništva.
Lamentirajući nad BiH zajednicom, potpredsjednik SDP-a Vojin Mijatović poziva Bakira Izetbegovića i Željka Komšića da dođu u Banjaluku da „/Milorad/ Dodik i /Borut/ Pahor i /Zoran/ Milanović i /Ivica/ Dačić vide da je ovo BiH“.
Na veliku žalost Mijatovića i njegovog naglašenog isticanja da visoko diže zastavu BiH, za koju, nažalost, ne kaže da je nametnuta, i Dodik i Pahor i Milanović i Dačić dobro znaju kakva je ovo BiH i koliko je upravo „ima“ u Banjaluci ili Širkom Brijegu.
Neshvatljivo je da u glavama bošnjačkih političara, naročito ratnih kadrova koji su još u vlasti, postoji stalna prijetnja ratom čim se pomene mirni razlaz, disolucija ili referendum o izlasku iz BiH.
Bošnjačke političke „ratne glave“ treba podsjetiti da su se mirno, bez rata, razišle Češka i Slovačka, Srbija i Crna Gora, da je, upravo, kada se govori o „mirnom razlazu“ u BiH, lider Škotske Nikol Stardžen rekla da ako bude ponovo izabrana želi da održi drugi krug o nezavisnosti Škotske od Britanije nakon Bregzita. Naravno, bez prijetnji ratom.
Mirni razlazi i najave o referendumskom razlazu kod nekih naroda protiču mirno i bez velikih uzbuđenja, ali samo Komšić, Džaferović, SDA i neke druge sarajevske političke partije prijete ratom, iako se ratom nijedna dražva nije održala, samo je time ubrzala vlastiti raspad.
Bošnjačka politika neće razgovore o mirnom razlazu, neće dogovor o vraćanju BiH na izvorni Dejton, neće izmjene izbornog zakona u Federaciji BiH, ne trpi da se Republika Srpska gradi i razvija bez tutorstva iz Sarajeva. Dakle, bošnjačka politika neće ništa što je plod unutrašnjeg dogovra, hoće samo nametanja sa strane, naravno, u svoju korist.
U toj nezaježljivoj političkoj igri skrivenoj u „sarajevskom tamnom vilajetu“ koja nema izgleda na uspjeh, može se desiti da bošnjački političari od nekog, ovog puta, ne sportskog nego političkog komentatora čuju – Ljudi, pa je li to moguće! Ludnica! Šta je ovo? Nema više BiH zajednice, nestala je kao što su zauvijek nestale kraljeva i Titova Jugoslavija.
