ZVORNIK – Sarajevski politički tamni vilajet, oličen u politici SDA, i 25 godina od uspostavljenog Dejtonskog sporazuma i dalje osporava sve što je progresivno, razvojno i što vodi boljem životu.
I SDA politički privjesak Željko Komšić, kao i njegov DF, svesrdno doprinose da sarajevski politički tamni vilajet dobije još mračniji intenzitet, nikako ne želeći da u cijelosti prihvate Dejtonski sporazum.
Ovaj dvojac, gubeći političku moć u sarajevskom vilajetu, sve je glasniji u tome da se bez njih, krijući se iza BiH, ništa ne može raditi, graditi, razvijati, sarađivati i planirati, naročito, u Republici Srpskoj.
SDA i DF idu dotle daleko da osporavaju Republici Srpskoj da na svojoj teritoriji gradi hidroelektrane i ocjenjuju da je „potpisivanje zajedničke izjave predsjednika Vlade Srbije i Vlade Republike Srpske o realizaciji projekta Hidroenergetskog sistema ‘Gornja Drina’ grub napad na suverenitet BiH“.
Nažalost, sarajevskoj, tačnije Izetbegovićevoj i Komišićevoj, mržnji prema progresu, posebno kad je riječ o Republici Srpskoj, pridružio se i Austrijanac Valentin Incko.
Incko smatra, kako su prenijeli federalni mediji, da „samo država može potpisati i za tako nešto treba saglasnost BiH“.
Gradnja Hidroelektrana na Drini nije jedini primjer sarajevskog osporavanja razvoja i napretka. Svježi su primjeri osporavanja izgradnje Pelješačkog mosta, te mosta „Bratoljub“ između Ljubovije i Bratunca, kao i rekonstrukciju mosta kralja Aleksandra Prvog Karađorđevića, koji preko Drine koji povezuje Zvornik i Mali Zvornik.
Sarajevo je zatražilo slanje note Hrvatskoj kojom bi zahtijevalo obustavljanje svih aktivnosti vezanih za gradnju Pelješačkog mosta dok se ne postigne „obostrana saglasnost“ o tom projektu.
I članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Šefik Džaferović su, preglasavanjem srpskog člana Predsjedništva Milorada Dodika, odlučili da se obustavi izgradnja Pelješačkog mosta, ali je Narodna skupština Republike Srpske podržala Dodikov veto i blokirala odluku za koju su glasali Komšić i Džaferović.
Stavljanje van snage odluke o osporavanju gradnje Pelješačkog mosta, ubrzalo je i gradnju mosta preko Save kod Gradiške, što nije mogao da spriječi aktuelni dvojac iz Sarajeva.
Progres ima svoje zakonitosti koje se temelje na saradnji, komunikaciji i podršci, a nikako na osporavanju svega i svačega, čemu je sklono političko Sarajevo.
U nizu osporavanja koja dolaze iz Sarajeva, pomenuti su i mostovi „Bratoljub“ kod Bratunca i most kralja Aleksandra Prvog Karađorđevića koji preko Drine povezuje Zvornik i Mali Zvornik.
Zbog opstrukcije Sarajeva, most „Bratoljub“ vrijedan 13 miliona evra, koji je Srbija finansirala i prema projektu na vrijeme završila, još nije u funkciji. Čekala se tri godine milost Sarajeva, sve dok nije izabran novi Savjet ministara, da se gradi integrisani granični prelaz, zbog čega je most i dalje van funkcije.
U vrijeme sarajevskih opstrukcija, ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Srbije Zorana Mihajlović je, prije izvjesnog vremena, prilikom posjete ovim mostovima, rekla da Vlada Srbije uporno pokušava da život građanima učini boljim i ljepšima, ali da joj se čini da Savjet ministara u Sarajevu nema taj osjećaj, zbog čega kasni dogovor za realizaciju ovih projekata.
Dakle, SDA i DF i dalje u 25-togodišnjoj postdejtonskoj BiH nastoje da održe u životu sarajevski tamni vilajet, što duže, jer je to njihova politika. Nažalost, nijedna od ostalih stranaka iz Sarajeva ne osporava ovakvu politiku SDA i DF-a.
