Rotkva (Raphanus sativus) na našoj trpezi nije dovoljno zastupljena, a posebno je bitna u zimskom periodu, kada je organizmu potrebna jaka odbrana od virusa i infekcija.
Potiče iz Azije i jedna je od najstarijih kultivisanih biljaka u svijetu. Nalazi se i na crtežima grobnica starih Egipćana, koji su je smatrali čudotvornom i ljekovitom. U svijetu je veoma rasprostranjena, koristi se kao salata, začin ili lijek. Stari narodi su cijenili njena svojstva, efikasna je kod problema gornjih disajnih organa, bronhitisa, kašlja i tuberkuloze, a preporučuje se i protiv opstipacije.
Crna rotkva je karakteristična za naše podneblje. Zbog mirisa i ukusa podstiče apetit, najčešće se od nje pravi salata, miješa se sa jabukom, maslinom, kiselim krastavcima, začinjava maslinovim uljem i kiselim mlijekom ili pavlakom. Budući da je teška za varenje, trebalo bi je sasvim usitniti, najbolje u mikseru. Veoma je važno da se priprema neposredno prije jela, jer stajanjem gubi specifičan miris i ukus, ali i ljekovite sastojke. Ima malu energetsku vrijednost, sadrži proteine, ugljene hidrate, masti i celulozu. Od minerala obiluje kalijumom, kalcijumom, fosforom, natrijumom i gvožđem, a u manjim količinama ima i magnezijum, sumpor, bakar, kobalt, cink i fluor, sumporno ulje rafanol i druge korisne sastojke.
Dobro je da se jede čim se pojavi infekcija u organizmu, najčešće se koristi kod poremećaja rada jetre i žučne kese. Sok crne rotkve pospješuje proizvodnju žuči, čini je prohodnijom, razlaže kamenčiće i zapravo ispira žučnu kesu. Međutim, prije nego što se započne terapija, obavezno bi trebalo konsultovati se sa ljekarom, jer je nekada može da bude i kontraindikovano.
Bez soli!
Rotkvu nipošto ne bi trebalo soliti, jer postaje štetna. Osobe sa upalom želuca, čirom na dvanaestopalačnom crijevu i oboljelim bubrezima na ovu namirnicu bolje da zaborave, jer za njih može da bude kontraindikovana. Takođe, kada duže stoji, ne samo da gubi miris, ukus i ljekovita svojstva, već i oslobađa toksične sastojke koji mogu da naškode zdravlju.
Crna rotkva se preporučuje i kod plućnih oboljenja i kašlja. Isječe se koren zajedno sa korom na tanke kriške i slaže u slojevima u činiju. Svaki sloj se posebno posipa šećerom, po mogućnosti smeđim u prahu. Posuda se zatim prekrije kuhinjskom krpom i ostavi da odstoji 24 časa. Dobijeni sirup se procijedi i sipa u hermetički zatvorenu bočicu. Tokom dana, u jednakim razmacima, uzima se četiri do pet kašika. Terapija se sprovodi dok se zdravstveno stanje ne poboljša.
Bijela rotkva je tipična za istočnjačku kuhinju, posebno kinesku i japansku. Japanci je nazivaju „čistačem tijela“, jer snižava holesterol i trigliceride, kao jak diuretik topi pijesak i kamen u bubregu, pomaže da se lakše svari masna hrana, smiruje bronhitis, ublažava kašalj i stimuliše rad žuči. Uz pomoć sastojka rafanola, eteričnog sumpornog ulja, pospešuje izlučivanje sluzi iz disajnih organa, zbog čega se sok ili sirup preporučuju kod bronhitisa, prehlade i kašlja. Sastojak lizocin djeluje antibakterijski.
Povoljan odnos minerala, a posebno kalijuma i natrijuma, ima diuretičko svojstvo i izbacuje suvišnu vodu i holesterol iz organizma, tako da edemi na nogama nestaju. Odnos kalcijuma i fosfora omogućava da se kalcijum potpuno iskoristi. Od vitamina najviše ima C, a zatim karoten (provitamin A), kao i vitamine B grupe. Ova vrsta rotkve razgrađuje tvrde masne naslage duboko u tijelu i toksine. Za žene je rotkva posebno važna, jer zahvaljujući mineralima i enzimima utiče i na podmlađivanje. Osim toga, stimuliše i reguliše menstruaciju, povećava mlječnost kod dojilja. Koktel sokova od rotkve, šargarepe i cvekle popravlja krvnu sliku i pročišćava tijelo.
Sok za žučnu kesu
Svježe isceđen sok se preporučuje kod problema sa žuči i kod disfunkcije jetre. Priprema se tako što se rotkva dobro opere, oljušti, izrenda, a zatim iscijedi u sokovniku. Sok se pije četiri do pet dana, nekoliko puta dnevno uzima se kašičica do dvije, a ukupno 1 do 1,5 dl. Nakon toga pravi se pauza 2,3 dana, pa se postupak ponavlja da bi se lekovito dejstvo ispoljilo u punoj mjeri. U narodnoj medicini sveže iscijeđeni sok preporučuje se i kod neuralgija i išijalgija. Sok se utrljava u kožu duž nerva, pri čemu se na terapijski efekat ne čeka dugo.
(Nezavisne novine)