24.3 C
Zvornik
29. септембра 2022.

Srpstvo čuva sirotinja

Prije nekoliko godina komšija Albanac, čije ime ne smije da pominje radi bezbjednosti, bacio je oko na Bojanovu njivu. Zaprijetili su da će ga prebiti da neće moći na noge da stane. Uzeli su zemlju i navukli Trajkovićima bijedu na vrat.

Priredio: Neđeljko ZEJAK, SRNA

LIPLJAN – Tročlana porodica Bojana Trajkovića u selu Lepina u srpskoj opštini Lipljan /prema kosovskoj teritorijalnoj organizaciji opština Gračanica/ plaća cijenu odlučnosti da opstane na svome – zemlja im je ucjenom oteta, pa žive od 180 evra.

Ostavljeni i zaboravljeni od onih koji, „u ime vlasti“, iz centralne Srbije poručuju da: „Dok je zadnjeg Srbina, Kosmet će biti srpski“, Trajkovići kažu da ih sa rodne zemlje neće protjerati ni otimači srpske zemlje, niti oni koji se bogate na njihov račun.

Do kuće Trajkovića može se prići samo u čizmama jer je voda preplavila dvorište, a Bojan sa sinom Stefanom, učenikom četvrtog razreda Ekonomske škole, i ćerkom Stefanijom, osnovcem, dežura, spreman da spašava porodicu ako nadođe voda.

Navikao je da svakog proljeća „gaca“ po dubokoj vodi koja, kad se povuče, oranice pretvara u bogom dano bogatstvo. Nisu, kako veli, stari džaba govorili: „Ko ima ar zemlje u Lepini taj neće gladovati“.

Znali su to i knezovi koji su Lipljanska polja sredinom i krajem 19. vijeka, kao i dvadesetih godina prošlog naselili Srbima iz Hercegovine i Like. Naseljeni, kao živi štit na međi sa Arbanasima, nisu ni slutili da će njihovi nasljednici doživjeti i da gladuju i da strepe za živote.

Trajkovići su, poput brojnih porodica iz susjednih sela Krajište, Staro Gracko, Vragolije, Slatina, morali da bježe juna 1999. godine, a vratili su se 2001. godine.

Uz pomoć prijatelja, podigli su kućerak površine 6 puta 4 metra kvadratna i ostavili „vezu“ da dograde svoj dom. Kako je vrijeme odmicalo i kako su stranci sve više povlađivali Albancima, a Srbe tretirali kao ljude niže vrste njegova porodica je sve više propadala.

Prije nekoliko godina komšija Albanac, čije ime ne smije da pominje radi svoje bezbjednosti, bacio je oko na njegovu njivu. Postavio mu je uslov da je otkupi po mizernoj cijeni ili će Trajkovići gledati kako im preoravaju djedovinu.

„Ima da gladujete, ali na njivu nećete smjeti da izađete“ – zaprijetio je Bojanu, ostavljajući „velikodušnu“ mogućnost da budzašto proda njivu.

„Zapretili su da će me prebiti – da neću moći na noge da stanem. Uzeli su zemlju, a meni i mojoj deci navukli bedu i siromaštvo na vrat“, priča Bojan.

Trajkovići žive od plate u iznosu od nekih 180 evra. Imaju koliko za hljeb I glavno jelo „čist pasulj“.

Na placu površine 13 ari, zasiju papriku, paradajiz i krompir. Do otimanja njive držali su krave i živinu. Danas nemaju ni svježe jaje, pošto su im lopovi prošle godine, dok je Bojan bio na poslu a Stefan i Stefanija u školi, ukrali pedeset kokošaka.

„Neće me iznenaditi ako jednog dana zateknem gole zidove“, kaže Bojan Srni, moleći da mu ljudi dobre volje pomognu da zamijeni dotrajalu drvenu stolariju i da tako, koliko-toliko, oteža posao lopovima koji njegovu kuću, kao i kuće na periferiji sela, svakodnevno mjerkaju.

Stefan i Stefanija ne stide se toga što se njihov život svodi na boravak u školi i u kući. Imaju jedno drugo i nadu da će se Stefan po završetku škole zaposliti.

„Ne postoji sila koja bi me naterala da napustim Lepinu, mada gladan stomak čini svoje“, kaže mali Stefan, koji je sa nepunih 16 godina počeo da radi za dnevnicu.

Trajkovići, kao poruku, uglas kažu: „Srpstvo na Kosovu i Metohiji čuva sirotinja“.

POVEZANO

ISTAKNUTO

IZBOR UREDNIKA

Pratite nas

25,923FanovaLajkuj
1,108PratilacaZaprati
988PratilacaZaprati
1,123PretplatniciPretplatite se