SvijetVIJESTI

Stratfor: Do 2025. raspad Rusije i osipanje EU

Američka organizacija za geopolitičke i strateške analize „Stratfor“ objavila je novu „Decenijsku prognozu“ u kojoj predviđa da će se Rusija rasparčati, da će početi ozbiljno osipanje EU i temeljne promjene u Evropi, kao i da će Kinom zavladati „komunistička diktatura“.

Što se SAD tiče, „Stratfor“ predviđa da će se sve manje miješati u svjetska dešavanja.

Kako se navodi u analizi, svijet je počeo da se mijenja 2008, poslije Ruske invazije na Gruziju i udara svjetske finansijske krize.

„Stratfor“ navodi da EU ne uspijeva da riješi krizu u kojoj se našla, kao i da intenzitet te krize nastavlja da raste.

„Evropska unija nikada neće povratiti svoje ranije zajedništvo i ako preživi narednu deceniju, nastaviće da funkcioniše u ograničenom i fragmentiranom obliku“, navodi „Stratfor“.

Američki analitičari očekuju da će to posebno pogoditi Njemačku, dok će Poljska ojačati regionalnu snagu.

„Evropska unija može da preživi u nekom obliku, ali evropske ekonomske, političke i vojne relacije biće uređivane uglavnom putem bilateralnih ili ograničeno multilateralnih odnosa. Ti odnosi će biti manjih razmjera i neće biti obavezujući. Neke države će zadržati svoj status članice EU, ali će ta EU biti značajno modifikovana i neće definisati Evropu“, piše „Stratfor“.

Kako se navodi, najveći i ključni problem EU nije evrozona već zona slobodne trgovine, a u centru svega je Njemačka.

„Njemačka je centar gravitacije EU, izvozi 50 odsto svog BDP, a polovina od toga ide u druge zemlje EU. Njemačka je stvorila proizvodni kapacitet koji daleko premašuje sposobnost potrošnje u zemlji, čak i kada bi se domaća ekonomija stimulisala. Njemačka zavisi od izvoza kako bi održavala ekonomski rast, punu zaposlenost i socijalnu sigurnost. Strukture EU, među kojima su i vrijednost evra i dobar dio evropskog zakonodavstva, dizajnirani su kako bi opsluživali tu zavisnost od izvoza“, navodi se u analizi „Stratfora“.

Takva postavka stvari, navodi „Stratfor“, već je podijelila EU na najmanje dva dijela – zemlje Mediterana i zemlje kao što su Njemačka i Austrija, već imaju potpuno drugačije modele ponašanja, kao i potpuno drugačije potrebe.

„Ne postoji jedinstvena politika koja može da odgovara cijeloj Evropi. To je bio ključni problem od samog početka, a sada je dostigao ekstremnu tačku. Ono što pogoduje jednom dijelu Evrope, nanosi štetu drugom“, piše „Stratfor“.

Ako su takve podjele kapisla, Stratfor kao gorivo razdora vidi rastući nacionalizam, prenosi B92.

„Istočnoevropska zabrinutost zbog Rusije stvara još jednu Evropu, četvrtu, ako računamo Veliku Britaniju i Skandinaviju kao odvojeni dio. Uzimajući u obzir jačanje evroskeptičnih partija, kako na desnici, tako i na ljevici, sve jaču delegitimizaciju dosad vodećih partija, kao i rastuću popularnost separtista, fragmentacija i jačanje nacionalizma u EU koje prognoziramo od 2005. godine, pa i ranije, postaju sve očiglediniji“, piše „Stratfor“.

Umjesto Unije, Evropu će prema prognozi „Stratfora“ u narednoj deceniji definisati povratak na veliku scenu nacionalnih država.

„Njihov broj će biti sve veći, jer njihovu snagu jača sve veći broj pokreta za secesiju i razdvajanje država. To će biti posebno vidljivo u narednih nekoliko godina, kada će se dodatno intenzivirati ekonomski i politički pritisci usljed krize“, piše „Stratfor“.

Kako se navodi, među njima je najjača Njemačka, ali i najranjivija.

„Više stvari ne ide na ruku Njemačkoj. Rastući nacionalizam će dovesti protekcionizma i drugačijeg odnosa prema tržištu rada. Slabije države će usvajati metode kontrole kapitala, dok će jače države ograničavati mogućnost kretanja stranaca, među njima i građana EU. Predviđamo da će posebno u poljoprivredi protekcionizam dobiti podsticaj i od trgovinskih barijera koje će podizati slabije zemlje u jugoistočnoj Evropi, kako bi iznova izgradile svoje ekonomske osnove i izborile se sa krizom. Na globalnom nivou, evropski izvoz će imati sve jaču konkurenciju i nestabilnu potražnju. Stoga je naša prognoza da će Njemačka ući u period ekonomskog pada, koji će dovesti do unutrašnje socijalne i političke krize. To će dovesti do pada njemačkog uticaja u narednih deset godina“, piše „Stratfor“.

Kako se navodi, na drugoj starni će diversifikacijom trgovinskih odnosa jačati Poljska, i to toliko da bi mogla da dostigne vodeću poziciju u svom dijelu Evrope, ali i preuzme palicu u „antiruskoj koaliciji“.

Što se Rusije tiče, „Stratfor“ predviđa da će ona teško opstati u ovakvom obliku.

„Ruski neuspjeh u pokušajima da transformiše prihode iz energetskog sektora u samoodrživu ekonomiju čini Rusiju ranjivom i posebno osjetljivom na fluktuaciju cijena. Ona nema načine da se odbrani od takvih pritisaka. S obzirom na organizaciju federacije, sa prihodima koji prvo idu u Mokvu, pa se dalje raspodjeljuju, i sam tok novca će imati drastične varijacije. To će dovesti do istog onoga što su doživjeli Sovjetski Savez osamdesetih godina i Rusija devedesetih godina. Regioni će se štiti formiranje formalnih ili neformalnih autonomnih tijela, a ekonomske veze ruske periferije i Moskve će popustiti“, piše „Stratfor“.

Kako se navodi, Rusi su dosad takve problem rješavali preko tajnih policija – prvo preko KGB, a zatim FSB.

„Kao ni osamdesetih, one ni sada neće moći da se suprotstave centrifugalnim silama koje odvajaju regione od Moskve. Ovog puta, moć FSB slabi umiješanost njenog vođstva u nacionalnu ekonomiju. Kako ona bude slabila, slabiće i FSB, a onda fragmentacija Ruske Federacije neće moći da se spriječi“, navodi „Stratfor“.

Dodaje se da će „Poljska, Mađarska i Rumunija tražiti način da povrate regione koje su izgubili kroz istoriju“, a pokušaće da uvuku u sve Bjelorusiju i Ukrajinu.

„Rusi neće moći da kontrolišu Sjeverni Kavkaz i centralna Azija će se destabilizovati. Karelija će htjeti da se pridruži Finskoj, na istoku će se regioni bliže povezati sa Kinom, Japanom i SAD. Druge regije u okolini Moskve neće tražiti nezavisnost, ali će se ona nametati. To je i poenta. Neće doći do pobune protiv Moskve, već će to što će sposobnost Moskve da podržava i kontroliše Federaciju ostaviti vakuum. Ono što će postojati u tom vakuumu biće pojedinačni fragmenti Federacije“, piše „Stratfor“.

Agencija dodaje da će to kreirati najveću krizu sljedeće decenije – nuklearnu.

„Pad moći u Moskvi će otvoriti pitanje ko kontroliše nuklearne silose na teritoriji Federacije. To će biti najveći test za SAD. Vašington je jedina sila koja može da rješava to pitanje, ali prosto neće moći da preuzme vojnu kontrolu nad postrojenjima. SAD će ili morati da izmisle potpuno novo rješenje, da prihvate mogućnost da neko lansira raketu ili da pokušaju da stvore stabilno i ekonomski održivo rješenje za vlast u regionima, kako bi se silosi vremenom neutralisali. Teško je predvidjeti kako će se ta igra odigrati, ali će to pitanje morati da dobije odgovore, vjerovatno već u sljedećoj deceniji“, piše „Stratfor“.

Što se Kine tiče, „Stratfor“ navodi da je završen ciklus u kome je zemlja mogla da održava visok rast i niske plate.

„Kina ulazi u novu fazu. Ona podrazumijeva sporiji rast i sve jaču snagu diktatorskog režima, kako bi se primirilo sve što nastaje uz usporavanje rasta. Kina će nastaviti da bude velika ekonomska sila, ali ne i dinamični motor globalnog rasta. Tu ulogu će preuzeti nova grupa zemalja koju nazivamo Post-kineskih 16, u koju spadaju zemlje sa jugoistoka Azije, istočne Afrike i dijelova Latinske Amerike. Kina neće biti agresivna u vojnom smislu, a Japan će i dalje biti glavni konkurent na Istoku“, piše „Stratfor“.

Američka organizacija za SAD predviđa da će smanjiti angažovanje u svijetu.

„SAD će biti i dalje biti velika ekonomska, politička i vojna sila, ali će se manje angažovati nego ranije. Niska stopa izvoza, sve veća energetska nezavisnost i iskustva iz prethodne decenije će dovesti do toga da budu sve opreznije prilikom razmatranja ekonomskog ili vojnog miješanja u svjetska pitanja“, piše „Stratfor“.

Kako se dodaje, Amerikanci su naučili šta znači kada kupci ne mogu ili ne žele robu velikih izvoznika.

„SAD je naučila granice moći onih koji pokušavaju da pacifikuju neprijateljske zemlje. Naučila je da je Sjeverna Amerika arena u kojoj može da prosperira, uz veću selekciju angažovanja na drugim mjestima. I dalje će morati da odgovara na izazove koje donosi pozicija moći, ali više neće igrati ulogu onog koji prvi odgovara“, piše „Stratfor“.

U zaključku se dodaje da je pred nama deset nemirnih godina i da će doći do „smjene straže“ u mnogim krajevima svijeta.

„Jedina konstanta biće nastavak i sazrijevanje moći SAD – sile koja će biti sve manje vidljiva“, piše „Stratfor“.

Tagovi
Back to top button
Close
Close