Da u malom gradu poput Zvornika, mogu da odrastaju, školuju se i svijet odu vrijedni, bistri i posebni ljudi primjer je i naša sugrađanka Milana Lalović.
Svoje osnovno i srednjoškolsko obrazovanje je stekla u Zvorniku, dalje školovanje nastavila u Beogradu a svoj doktorat završava u Švajcarskoj, u CERN-u.
Zvornik Danas: Nakon završetka osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja u Zvorniku, upisala si Elektrotehnički fakultet Univerziteta u Beogradu. Iz kojih razloga si se odlučila da svoju dalju pažnju posvijetiš upravo odsjeku fizičke elektronike i koje to prednosti daje dalje izučavanje?
Milana Lalović: U toku osnovne i srednje škole, uvijek sam pokazivala sklonost ka prirodnim naukama, mnogo više nego prema društvenim. Samim tim, oduvijek se znalo da će moj put biti usmjeren na tu stranu. Elektrotehnički fakultet u Beogradu je izgledao kao logičan izbor za učenika kao što sam bila ja, jer predstavlja jedan od najboljih i najcjenjenijih fakulteta u regionu. Za početak, to je bio lagan izbor. Međutim, na ETF-u postoji 6 odsjeka za koje se odlučujemo nakon završene prve godine. Tu uglavnom nastane zbrka u glavi studenata, šta odabrati, šta se najviše isplati, šta je teško, a šta lako. Ja nisam imala za cilj da bježim od toga šta je teško, tako da je meni sve dolazilo u obzir. Ono čime sam se vodila jeste šta mi se čini zanimljivim da radim i učim. Izabrala sam odsjek Fizička elektronika, a dalje podusmjerenje Nanoelektronika, optoelektronika i laserska tehnika. To je smijer koji predstavlja sponu između inžinjerstva i fizike i omogućava bavljenje inžinjerskim poslom sa malo više naučne strane. Ekvivalent tom smijeru u inostranstvu bi bilo nešto što oni zovu primjenjena fizika.
Zvornik Danas: Kako je došlo do tvog preseljenja u Švajcarsku i daljeg usavršavanja u CERN-u?
Milana Lalović: Nakon završenog mastera sam upisala doktorske studije, ponovo na ETF-u i nastavljam u istom pravcu. Ovaj put se taj pravac zove Nanoelektronika i fotonika. Upravo ova riječ „fotonika“ je nešto što me je dovelo do CERN-a i Švajcarske. CERN svake godine otvara više konkursa za različite pozicije za državljane zemalja članica CERN-a. Ukoliko ispunjavate kriterijume, svako ima podjednake šanse da bude primljen. Ja sam se prijavila na konkurs koji je bio namjenjen doktorskim studentima i bila sam primljena na projekat koji je zahtjevao poznavanje baš fotonike, a sam bila jedini kandidat među stotinama prijavljenih koji je u svojoj prijavi naveo da se usavršava baš iz te oblasti. Inače, konkurs je opšti za sve projekte i nije unaprijed poznato koji će projekat te godine dobiti novog studenta. Tako da se u neku ruku prijavljuje na slijepo, ali eto ja sam imala tu sreću da te godine bude otvoreno baš to mjesto.
Ono čime se CERN zapravo bavi je ubrzavanje i sudaranje čestica u cilju istraživanja subatomske fizike i otkrivanja novih subatomskih čestica. Da bi se detektovale ove čestice, potrebno da postoje veliki sistemi koji će to da urade. Oni se nazivaju detektori i postoje četiri takva duž 27 km tunela koji se nalazi na oko 100 m ispod površine zemlje na granici između Francuske i Švajcarske. Prije tačno 10 godina je u dva od četiri detektora, nezavisno jedan od drugog, detektovana Božija čestica, Higgs-ov bozon, po prvi put. Da bi detektori pravilno radili, potrebno je da svaki od njihovih djelića bude otporan na svo zračenje i sve čestice koje prolaze kroz njih. Bez obzira na to što je CERN institut za nuklearna istraživanja, većina zaposlenih su zapravo inžinjeri, a ne teoretski fizičari kao što svi misle. Potreban je veliki broj inžinjera, ali i drugih tehničkih struka, da bi cjelokupni sistem radio i svi podaci bili prikupljeni kako bih ih fizičari dalje obrađivali. Tema mog doktorata je ispitivanje uticaja radijacije na fotonska integrisana kola koja će biti jedan djelić prethodno pomenutih detektora u budućnosti. Trenutno je to tehnologija koja se još ispituje i ispituju se njene mogućnosti, ali po proračunima trebalo bi da bude ugrađena u detektore oko 2035. godine. Moj zadatak je da to omogućim, tako što ću pronaći na koji način radijacija utiče na tu tehnologiju, i kako te uticaje da poništimo.
Zvornik Danas: Koji su dalji planovi? Da li imaš u planu povratak ili ćeš da nastaviš da gradiš svoju karijeru van granica Balkana?
Milana Lalović: Trenutno nemam u planu povratak nazad. Sa završetkom ovog ugovora u CERN-u plan je da u tom periodu i odbranim doktorat, a onda su mogućnosti razne. Da li ostati u CERN-u ili ići negdje drugo u Evropi, vrijeme će pokazati.
Zvornik Danas: Ko je tokom tvog školovanja imao najviše uticaja na tebe, ko je bio vjetar u leđa, a da li si imala i neka neprijatna iskustva ili odvraćanja od daljeg bavljena naukom?
Milana Lalović: Naravno, porodica mi je uvijek bila najveća podrška u svim mojim izborima od fakulteta do odlaska u inostranstvo. Uvijek su bili tu da pomognu šta god je trebalo i da me usmjere na pravi put i mnogo sam im zahvalna na tome.
Međutim, moram da pomenem i nastavnike i profesore koji su uticali na to da zavolim matematiku i fiziku. Iz osnovne škole to su nastavnice Rada Stevanović i Borka Simić, koje su mi predavale matematiku i fiziku i spremale me za takmičenja. Zahvalnost iskazujem i profesoru Ljubisavu Periću koji je tokom sve četiri godine srednje škole spremao posebne zadatke i malo teži program za nas učenike koji smo želili da znamo više. A najveću zahvalnost dugujem razrednom starješini, a ujedno i profesorici fizike, Vinki Marjanović. Na njenim časovima sam se prvi put susrela sa optikom, kao i jednostavnim laboratorijskim vježbama koje su postojale samo u sklopu njene nastave, a koje su učinile da zavolim taj inžinjerski pristup fizici.
Zvornik Danas: Kada mi mogla ponovo da biraš svoj poziv, da li odabrala isto?
Milana Lalović: Naravno. Ni u jednom trenutku se nisam pokajala niti oko jednog izbora u procesu školovanja i da moram da biram opet bih izabrala isto. Ovo je nešto u čemu se pronalazim i ono što radim svaki dan sa zadovoljstvom.
Zvornik Danas: Možeš li prokomentarisati položaj žena u nauci?
Milana Lalović: Položaj žena u nauci na Balkanu je u mnogo bolji nego u Evropi. Ja lično tokom cjelokupnog školovanja nisam nikad osjetila da neko kaže da ne mogu nešto samo zato što sam žena. Ukoliko se pogledaju statistički podaci, zemlje Balkana imaju ravnomjernu zatupljenost oba pola u nauci, dok to nije slučaj u Evropi. Većina država zapadne Evrope ima oko 25% žena u STEM naukama (eng. Science, Technology, Engineering, Mathematics) i može da se primjeti kako se trude da izjednače te brojeve. U nekim slučajevima ukoliko imaju dva kandidata sa istim sposobnostima zapošljavaju prvo žene, što u neku ruku opet nije ravnopravno.
Zvornik Danas: Koja je tvoja poruka za sve mlade ljude koji žele da se bave naukom?
Milana Lalović: Bavljenje naukom ne treba da se smatra nečim posebnim, to je posao kao i svaki drugi. Ja sam možda izabrala da radim doktorat, ali to nije preduslov za bavljenje naukom. Naravno, dobre ocjene u školi su velika pomoć pri upisu željenog fakulteta, ali ako se fakultet završi i ako uporedo sa ispitima i učenjem pokažete zainteresovanost za neku praksu, prilikom zapošljavanja vam niko neće gledati prosjek već ono šta ste naučili, što teorijski, što praktično. Uvijek je potrebno samo pratiti svoje želje i raditi ono što volite, jer ako radite posao koji volite, sve će vam biti lakše. I naravno, ne treba slušati zajedljive ljude, jer uvijek će biti onih koji su ljubomorni na vaš uspjeh i pokušaće možda da vas sputaju u tome. Kad vam neko kaže da ne možete nešto da uradite, vi mu pokažite da možete. Budite samouvjereni bez obzira na sve, pratite svoje ciljeve i uspjećete.
Autor: Ana Glišić
Fotografije:Privatna arhiva: Milana Lalović
