Piše Milorad Gutalj
Bošnjački član Predsjedništav BiH Šefik DŽaferović trepnuo je kada je rekao da takozvana Armija BiH nije činila zločine, čime nije ostao dosljedan narodnoj izreci „slaga, a ne trepnu“, a slagao je.
Tvrditi da takozvana Armija BiH nije činila zločine može samo čovjek koji nema ni morala, ni obraza, čovjek koji u laži traži zaštitu od psihičkog rastrojstva plašeći se da ga ne stigne nečista ratna prošlost, čovjeka koji živi u strahu i koga proganja vlastita sjenka, misleći da je to dug ratnog grijeha, da su to nečije suze, plač nejači, nečija molba…, nečiji vapaj za životom…
A, da je DŽaferović i trepnuo i slagao dokazi su zločini takozvane Armije BiH počinjeni samo na nekoliko lokaliteta na području Bratunca i Zvornika, da ne govorimo o drugim zločinima „poštene i časne“ DŽaferovićeve armije u drugim mjestima koje je kontrolisala takozvana Armija BiH.
DŽaferović bi trebalo da u istoj TV kući u kojoj je tvrdio da takozvana Armija BiH nije činila zločine odgovori na sljedeća pitanja: Ko je u jednom danu ubio 126 vojnika i civila Republike Srpske na Glođanskom brdu kod Zvornika? Mnogi od njih su bili zarobljeni, vezani bodljikavom žicom i prikivani na obližnje hrastove, mučeni i … ubijeni.
DŽaferović bi trebalo da zna ko je ubijao i činio zločine nad nedužnim srpskim narodom, prije svega civilima u zvorničkim selima Boškovići, Malešići, Androvići, Vitinica, u Odžačinama, te na Crnom vrhu kod Zvornika, kao i na drugim mjestima zvorničkog područja.
DŽaferović bi trebalo da odgovori ko je ubijao srpske civile i nejač na području bratunačke opštine u naseljima Kravica, Skelani, Zalazje, Sase, Biljača, Zagoni…
DŽaferović bi trebalo da odgovori zašto je pred komandom prvog muslimanskog bataljona iz sastava 206. brigade takozvane Armije BiH na kolac bila stavljena glava srpskog civila sa zvorničkog područja.
DŽaferović bi, da ima imalo obraza i morala, poslije riječi koje je izgovorio javno, trebalo da se povuče sa javne scene, da više ne vrijeđa i upućuje zle misli na nikad zacijeljene rane srpskih majki, koje je njegova takozvana Armija BiH zavila u crno dok su žive.
Govoreći o Tužilaštvu BiH koje po DŽaferoviću pokušava napraviti etnički balans u procesiranju ratnih zločina, funkcioner SDA tvrdi da ga nije bilo, pa ga ne može biti ni u procesuiranju.
Da li ovim javnim nastupom DŽaferović sugeriše Tužilaštvu BiH da se ponaša u skladu sa njegovim mišljenjem i da zločine takozvane Armije BiH pretvara u čistotu ratovanja, a da sav teret ratnog stradanja prebacuje na Vojsku Republike Srpske i Hrvatskog vijeća odbrane.
Može li DŽaferović čija je, kako mnogi sudionici tvrde, ratna prošlost sumnjiva, da otvoreno zagovara čistotu ratovanja takozvane Armije BiH iako ga demantuju slike ratne prošlosti na kojima pripadnici „njegove“ armije drže odsječene srpske glave na vozućkom ratištu.
Može li DŽaferović da pravda zločinačko iživljavanje pripadnika te iste armije nad jedanaestogodišnjim Slobodanom Stojanovićem u zvorničkom selu Kamenica koji je u bijegu od noža zaboravio da odveže svog psa sa lanca pa se, vrativši se da ga odveže, našao pred „kamom“ takozvane Armije BiH koja mu je neviđenim mučenjem okončala nevin djčiji život.
Je li to čistota ratovanja DŽaferovićeve takozvane časne armije?
Nažalost, prvosudne bh institucije samo su jedan od ovih zločina privele kraju minimalnom kaznom, dok su ostali „na čekanju“. A, ako se u Tužilaštvu i Sudu BiH ponašaju prema tvrdnjama DŽaferovića o čistoti ratovanja takozvane Armije BiH, procesuiranje ovih zločina biće, izgleda, još dugo „na čekanju“.
Jedan zvornički advokat, koga, kako tvrde poznavaoci pravosudne oblasti, ne voli u sudnici da vidi nijedan sudija, a ni tužilac, kaže da „okupator koji želi da vlada nekom zemljom prvo odabere sebi domaće sudije i tužioce kako bi lakše ovladao pravdom“.
Da ima istine u tim advokatskim riječima pobrinuo se bivši visoki predstavnik Pedi Ešdaun koji je nametnuo odluku o, u tom periodu, enormno visokim sudskim platama, čime je otvorio proces „pravednog sudskog gonjenja onih koji nisu po volji okupatora“. Naravno, čast izuzecima.
