U zvorničkom Domu omladine sinoć je prikazan dokumentarni film „Sedam hiljada duša“, reditelja Sanjina Mirića, u kome se govori o stradanju srpskih zarobljenika u austrougarskim logorima na području današnje Češke tokom Prvog svjetskog rata, od kojih se 7.100 nikada nije vratilo svojim kućama.
Mirić je nakon projekcije filma rekao Srni da je rođen u Visokom, ali da već 35 godina radi i živi u Češkoj, gdje je završio Filmsku akademiju.
„U češkom gradu Karlovi Vari, gdje živim, ima mauzolej pod nazivom 7.100 srpskih žrtava
. To me zainteresovalo i tražio sam materijale da li o tome nešto piše, dok film o tom srpskom groblju nije postojao“, rekao je Mirić.
On je naglasio da je odlučio da napravi film iz tog razloga što se nije znalo čak ni u Češkoj, a pogotovo u Srbiji o tom stradanju.
„Film Sedam hiljada duša
govori o stradanju srpskog naroda u austorugarsim logorima na teritoriji današnje Češke“, rekao je Mirić, ukazavši na to da se malo govori o Prvom svjetskom ratu i o srpskim žrtvama i da se o tome malo uči.
On je dodao da su Srbi stradali, prije svega, u dva logora tadašnje Češke, od kojih je jedan Indrihovica kod Karlovih Vara i drugi Broumov na drugom kraju Češke.
„O interniranim osobama i vojnicima zarobljenim u Prvom svjetskom ratu strašno malo se zna, malo se piše, pa sam počeo da prikupljam materijale od čeških istoričara koji su pisali o tome, pretraživao arhivske materijale, fotografije iz Sokolovskog i Bečkog muzeja“, rekao je Mirić.
On je istakao da je u tim istraživanjima prije dvije godine pronašao brošuru „Iza bodljikave žice“ koju je holandski novinar Anri Aber napisao 1919. godine, opisujući te ljude koji su išli preko Holandije i umirali u bolnicama, kao i doživljaje iz logora, čime je ostavio svjedočenje i strašno potresnu priču o sudbinama srpskih vojnika.
Mirić je naglasio da je brošura prevedena na srpski jezik tek poslije 99 godina, tačnije napisana je 1919, a prevedena 2018. godine.
„Tad sam rekao da to mora ući u film, da je to dokaz jedan kroz jedan o stradanju i ispovijesti naših ljudi, od kojih su mnogi umrli, neki se vratili, ali je poslije stotinu godina teško naći neku vezu između njih i njihovih nasljednika“, rekao je Mirić.
Mirić smatra da je strašno da o tome skoro niko ne zna, iako je u Češkoj drugo najveće srpsko groblje u svijetu sa 7.100 žrtava, dok se za Zejtinlik u kome je sahranjeno 8.440 srpskih vojnika nešto više zna.
On je istakao da je i iz tog razloga napravio dokumentarni film da svjedoči o jednom vremenu.
Mirić je rekao da je sadržaj filma život vojnika u logoru, doživljaji u logoru i ljudima koji su pomagali vojnicima.
„U filmu su tri-četiri lika koja se prate kroz taj dokument, te istiniti likovi koji su pomagali i time na razne načine uticali na život srpskih logoraša“, rekao je Mirić i dodao da se filmom poručuje da svojim neprijateljima treba oprostiti, ali se nikada ne smije zaboraviti učinjena zvjerstva nas srpskim narodom.
Mirić je rekao da je film snimljen uz podršku Ministarstvo kulture Srbije i da je prva projekcija filma bila u Beču prošle godine.