Žalfija je jedna od najstarijih ljekovitih biljaka. Latinski naziv čitavog roda Salvia potiče od latinske riječi salvare, što znači spasti, spasavati, izliječiti, jer su je Rimljani još prije 2.000 godina veoma cijenili i na razne načine upotrebljavali za liječenje.
Žalfija je gorka biljka koja se koristi protiv upale grla i krajnika, prvenstveno zahvaljujući antiseptičnom djelovanju esencijalnog ulja. Međutim, postoji mišljenje da se čaj od žalfije ne preporučuje za piće, već samo za ispiranje usne duplje.
Momčilo Antonijević, novinar i narodni travar, objašnjava da je ovo pitanje vrlo kompleksno i napominje da se ne slažu svi stručnjaci u davanju odgovora na njega.
„Ono što se pouzdano zna je da ukoliko vam je žalfija potrebna za ispiranje usta i grla, usne duplje, za ispiranje, recimo desni koje krvare, onda žalfiju ne treba kuvati, već samo prelivati ključalom vodom, ostaviti da odstoji, najbolje sat vremena i proceđeni čaj koristiti u toku dana za ispiranje“, preporučuje Antonijević.
Ukoliko je čaj pripremljen na taj način, onda će se postići djelovanje i tanina, flavonoida koje ova biljka sadrži, kao i esencijalnog ulja koje ima snažno antiseptično dejstvo.
Međutim, ta esencijalna ulja sadrže i jedan keton, tujon, koji se nalazi u još nekim biljkama, kao što je pelin i vratić, i on kod osjetljivih osoba može da izazove konvulzije.
„Od tog jedinjenja se pravi i čuveni apsint, koji se pravio u 19. vijeku i koji su na Monmartru pili Van Gog i Tuluz Lotrek. Poznato je da je on jako opasan i halucinogen. Propisano je koliko apsint koji se danas prizvodi može da ima procenata tujona, i to je 10 procenata manje nego tada. Žalfija zbog toga može da bude potencijalno opasna“, objašnjava narodni travar.
Neki od najvećih zagovornika i ljubitelja žalfije, kao što je bio Rudolf Brojs, čuveni njemački travar, smatrali su da žalfiju treba pripremati na poseban način ukoliko čaj želimo i da pijemo.
