izbor urednikaKolumnenaslovnaPolitika

Srpski narod na vrijeme osjetio islamski fanatizam starijeg i mlađeg Izetbegovića

Stvaranjem Republike Srpske, u kojoj Izetbegović nema nikakav uticaj, Srbi su ostvarili svoj vjekovni san da žive u svojoj državi, a Izetbegovićeva tvrdnja da su Srbi loš narod, a Srpska pravoslavna crkva primitivna, je patološki izraz mržnje prema narodu koji je na vrijeme osjetio islamski fanatizam i starijeg i mlađeg Izetbegovića

ZVORNIK – Bošnjački lider Bakir Izetbegović tvrdnjom da su Srbi loš narod otvoreno je pokazao da njeguje velikomuslimanski nacionalizam u kome nema mjesta za narode koji ne prihvataju ideju islamske države BiH „najavljene“ u „Islamskoj deklaraciji“.

Sintagma „bošnjački lider“ ostaje u ovom pojmovnom obliku sve dok se neko od bošnjačkih vođa političkih stranaka, naučnih radnika, nevladnih organizacija ili zvaničnih organa političkog Sarajeva ne ogradi od ovih „teških riječi“ muslimanskog prvaka kojima je pokazao da je radikalni islamista.

Uprotivnom, ako ne bude reagovanja na „teške riječi“, biće da su se svi bošnjački prvaci stavili u službu Izetbegovićevog velikomuslimanskog nacionalizma.

Izetbegovićeva zla politička misao po Srbe naročito se intenzivirala nakon izbora novog predsjednika SAD i najavljenog dolaska novog kancelara OHR-a.

Izetbegović, ako mu se naknadno pojavi nasljedna pamet genetskog koda – „jedno mislim do podne, a drugo popodne“, ne može da se „vadi“ na novinarsko „izvlačenje iz konteksta“, jer je jasno i nedvosmisleno na primjedbu voditelja da su što tvrdi „Srbi loš narod, teške riječi“, odgovorio – neka su, to je tako!

I tako je Izetbegović javno, ne kajući se, rekao šta misli o Srbima, stavljajući im do znanja da se njegova politička islamska ideologija nastalja u „amanet ostavljenoj Bosni“, u kojoj nema mjesta za politički misleće Srbe.

Izetbegović je na gostovanju u Dnevniku D Federalne televizije, što je ostalo skoro neprimjećeno, napao i Srpsku pravoslavnu crkvu tvrdnjom da „pravoslavni popovi dolaze i osvještavaju škole, to rade, to treba prestati, to je primitivno, to ne valja, provocira drugu stranu…“.

U ovoj izjavi Izetbegovića može se jasno naslutiti da bi sarajevski islamista, kada bi Bosna bila uređena prema njegovom „zakoniku“, zabranio Srpsku pravoslavnu crkvu, jer, po njemu, to što crkva radi ne valja, to je primitivno.

Dvostruka uvreda upućena srpskom narodu – „Srbi su loš narod“ i „to što radi Srpska pravoslavna crkva je primitivno i ne valja“ mogla bi da rezultira prekidom kontakata sa Izetbegovićem iz razloga što javno bez argumenata napada srpski narod, srpsku vjeru i srpsku crkvu.

Da li će, poslije ovakvih kvalifikacija o Srbima i Srpskoj crkvi, predstavnici srpskog naroda imati i volje i želje da razgovaraju sa Izetbegovićem koji se direktno na neprimjeren način umiješao u rad Srpske pravoslavne crkve.

Hoće li srpski narod i Srpska pravoslavna crkva tužiti Izetbegovića na javno iznesene kvalifikacije i uvrede i o srpskom narodu i o Srpskoj pravoslavnoj crkvi?

Teške Izetbegovićeve riječi ne osuđuju ni OEBS niti ambasade stranih zemalja u Sarajevu, iako svi u horu odmah reaguju na bilo kakvu izgovorenu „tešku“ riječ iz Republike Srpske.

Tako su OEBS, OHR i ambasade SAD, Velike Britanije i Švedske u Sarajevu, odmah reagovali i, kako su naveli, osudili „napad srpskog člana Predsjedništva BiH na člana Centralne izborne komisije“.

U osudi su saglasni da se napadi na člana nezavisne institucije neprihvatljivi i zaslužuju da budu dalje ispitani od nadležnih institucija BiH što je prije moguće.

Dakle, zahtjev da se ispita napad na člana Centralne izborne komsije, čiji su članovi, uzgred rečeno, nezakonito izabrani, a zanemariti ili se oglušiti o Izetbegovićevu tvrdnju da su Srbi loš narod i da je primitivno to što radi Srpska pravoslavna crkva, mogu samo ljudi koji nemaju nikakav politički osjećaj ili su na nisko moralnoj liniji Izetbegovićevog stava.

Stranci se u BiH ponašaju kao na fudbalskoj utakmici, navijaju i aplaudiraju i na loše poteze sebi odabranog tima.

Izetbegovićeva javno izrečena patološko uvredljiva izjava upozorila je Srbe da ne mogu graditi zajedničku BiH, u kojoj dominira Izetbegovićeva misao, nego samo na Republiku Srpsku koja Srbima garantuje političku, ekonomsku i svaku drugu razvojnu perspektivu i, naravno, slobodu.

Hrvati su vjerovali muslimanima i sa njima na krnjem referendumu 1991. godine izglasali krnju nezavisnost BiH. Tada ih je prevario stari Izetbegović, a sada se, 30 godina poslije, Hrvati bore protiv politike mlađeg Izetbegovića za politički i fizički opstanak, koji nastoji da im oduzme konstitutivnost i pretvori u manjinu bez identiteta.

Srbi nisu nasjeli na prevare SDA iz devedesetih godina prošlog vijeka, stvorili su državu na koju i dalje kidišu Izetbegović i njegovi istomišljenici.

Stvaranjem Republike Srpske, u kojoj Izetbegović nema nikakav uticaj, Srbi su ostvarili svoj vjekovni san da žive u svojoj državi, a Izetbegovićeva tvrdnja da su Srbi loš narod, a Srpska pravoslavna crkva primitivna, je patološki izraz mržnje prema narodu koji je na vrijeme osjetio islamski fanatizam starijeg, a sada mlađeg Izetbegovića.

Tagovi
Back to top button
Close
Close