izbor urednikaKolumnenaslovnaPolitika

Ko želi da nametne migrante i tamo gdje ih niko neće

Piše Milorad Gutalj

Ilegalni migranti u BiH, tačnije u Federaciji BiH, postaju ozbiljan i svakim danom sve veći bezbjednosni, ekonomski i socijalni problem.

Migrante ne žele na bihaćkom području, a to su građani jasno, prije nekoliko dana, pokazali sprečavajući njihov dolazak iz kampa sa lokaliteta „Lipa“ u prihvatni centar „Bira“.

Mještani sarajevskog naselja Blažuj najavljuju masovan protest na kome će izraziti nezadovoljstvo prisustvom migranata i upozoriti nadležne institucije na lošu bezbjednosnu situaciju.

Tuzlaci su već ranije rekli da na njihovoj teritoriji nema mjesta za migrante, jer ne žele da dožive sudbinu Bihaća i drugih naselja ovog gradskog centra. Tome su se usprotivili i građani Živinica, braneći Ciljuge od nekontrolisanog naseljavanja migranata.

Migranti, na izvjestan način, svjesni da imaju podršku u nekim strukturama vlasti u federalnom Sarajevu, pokazuju svojevrsnu osionost. Izazivaju incidente, provaljuju u kuće, pale ih, kradu automobile, hranu, a nisu rijetki slučajevi silovanja i ubistava. Migranti su zapalili prihvatni centar na lokalitetu „Lipa“.

Ovakvim postupcima migranti pokazuju da ne poštuju zemlju u kojoj se trenutno nalaze. I ovo malo uslova koji su im obezbijeđeni, omogućavajući im kakav takav boravak, neko mora da finansira, kao i hranu koja im se svakodnevno obezbjeđuje. Ne poštuju ništa. Zato prema migrantima postoji izvjesna odbojnost lokalnog stanovništva u mjestima gdje su prisutni zbog izazivanja napetosti i straha.

Da li je iko ozbiljno shvatio bihaćkog gradonačelnika Šuhreta Fazlića kada je rekao da je stanovništvo u strahu zbog prisustva oko 1.500 migranata po obližnjim bihaćkim šumama.

Vjerovatno nije. Posebno nije SDA koja u svim dosadašnjim reagovanjima prema doseljavanju migranata ima blagonaklon stav. SDA ih u prvoj fazi želi što više zadržati u Federaciji BiH, a u drugoj proširiti na prostore Republike Srpske, kao i zapadne Hercegovine, gdje je većinski hrvatski narod.

SDA je svojevremeno žrtvovala bivšeg ministra bezbjednosti Fahrudina Radončića koji je imao plan rješavanja migrantske krize. Tada SDA nije željela readmisiju, prije svega, pakistanskih migranata, direktno se suprotstavljajuću Radončiću i njegovim naporima da se ovo pitanje riješi. Time je SDA preuzela na sebe sve poluge rješavanja ove krize, ali ne i odgovornost.

Bošnjačka, prije svega politika SDA, ne želi da državni organi rješavaju bitna, pa i migrantska, pitanja. Žele da imaju paralelne centre moći koji odlučuju o svemu, krijući se iza nadležnih organa, a istovremeno uvlačeći u migrantski besmisao, koji su sami proizveli, političke stranke iz Republike Srpske i zapadne Hercegovine.

Međutim, bošnjačke prvake iz SDA stiglo je ono što su godinama prikrivali putem sarajevskog telala bivšeg ministra bezbjednosti Dragana Mektića, koji je vjerno služio sarajevskoj politici prikrivajući stvarni broj migranata na federalnom području. Bivši, a po nekima i sadašnji sarajevski potrčko, u toku svog ministarskog mandata nikada nije otvorio migrantsko pitanje na nadležnim organima nego ga, prema uputstvima iz Sarajeva, godinama prikrivao.

Migrantska kriza, ovako vođena i dirigovana iz Sarajeva, došla je na naplatu, ali nije SDA nego, nažalost bošnjačkom narodu, prije svega u Bihaću i okolini, a ništa manje ni u Blažuju, Hadžićima i drugim mjestima u koja svakodnevno pristižu.

Politika SDA ne uzmiče pred jasnim naznakama stanovništva ovih bošnjačkih gradova i naselja da ne žele migrante u svojim sredinama, nego i dalje insistira na podjeli migrantskog tereta bez jasnih projekata rješavanja migrantske krize.

Ravnomjernim raspoređivanjem migranata u područja u kojima ne žive Bošnjaci nije rješenje, kojem teži SDA, nego stvaranje još većeg problema. Toga je narod svjestan, ali SDA, očigledno je, ima druge planove.

Back to top button
Close
Close