izbor urednikaLIFESTYLEPriče

Milošu Tarabiću vile prenijele Božiju poruku

Vile su mu, probudivši ga, rekle: "Bog nas je poslao da ti kažemo da ćeš biti vidovit, da narodu prenosiš šta vidiš i da se narod upravlja prema onome što mu kažeš

Piše Mićo Gutalj

Ove 2020. godine, 3. avgusta, na drugi dan Svetog Ilije, navršilo se 200 godina od kada su vile na Tari iznad Kremne probudile Miloša Tarabića, gdje je toga dana, kao mali, čuvajući ovce zaspao i rekle mu – bićeš vidovit.

Vile su mu, probudivši ga, rekle: „Bog nas je poslao da ti kažemo da ćeš biti vidovit, da narodu prenosiš šta vidiš i da se narod upravlja prema onome što mu kažeš“.

Od tada je Miloš počeo da priča o stvarima koje su u to vrijeme bile nezamislive i u koje je u ondašnjem vremenu bilo teško povjerovati.

Govorio je o, tada nepojmljivom, vozu – „gvozdenom konju na putu“, o „sokoćalu“ u kući, pričao je o tome da će se razgovarati na daljinu, da će voda poteći uz Taru i mnogo toga drugog i nevjerovatnog, što je kasnije vrijeme potvrdilo da je, za sve što je rekao, bio u pravu.

Prema nekim predanjima, ljudi su odlazili na mjesto gdje su vile probudile Miloša, ležali tamo, tvrdeći da postaju opušteniji i raspoloženiji, da im prestaju bolovi…

Sa mjesta, gdje su vile probudile Miloša Tarabića, otvara se širok pogled na naselje Kremna i Kremansku kotlinu, koja, prema tvrdnjama mještana, predstavlja pravi raj na zemlji, mjesto božijeg silaska i mjesto njegovog javljanja kroz vidovitost kremanskih proroka – Miloša i Mitra.

Mještanin Dragan M. Pjević smatra da se u Kremnu spustila riječ Božija, s dokazom da je u ovom mjestu nastalo „Kremansko proročanstvo“.

Pjević navodi da je Kremna smještena na oko 750 do 1.200 metara nadmorske visine, područje manje-više ravno i talasasto, uokvireno blagim uzvišenjima, sa sporadičnim četinarima koji su nešto gušći u višim predjelima i koji se miješaju sa livadskim raskošnim travama i cvjetovima, čineći Bogom dat livadsko-četinarski mirisni spektar, odnosno doživljeni rajski osjećaj.

U razgovoru za Agenciju Srna, Pjević kaže da Kremna leži na stubu okamenjene lave, čiji korijeni sežu duboko u zemlju, dodajući da iz tog stuba neprekidno teku vibracije terestičnih struja, koje u dodiru sa livadsko-četinarskim mirisnim spektrom, blagotvorno djeluju na oronule i iznemogle organizme, donoseći im oporavak i zravlje.

Kada se krene sa planine Tare prema Užicu, neposredno prije ulaska u Kremnu, pored puta se nalazi „Dom proroka“ sa nekoliko objekata sa muzejskom postavom, u kojima je, između ostalog, smješteno bure za koje je Mitar Tarabić rekao svom kumu proti Zahariju Zahariću, koji je zapisivao Mitrova kazivanja.

„Kume, vidiš li ovo bure? Taj koji se bude krio u njemu, nosiće krunu na glavi“. I zaista, u tom buretu, mnogo godina kasnije krio se ondašnji ustanik Petar Mrkonjić, a budući kralj ujedinitelj Petar Prvi Karađorđević.

U „Domu proroka“ svakodnevno radi kustos koji objašnjava prolaznicima, ekskurzijama, namjernicima i turistima sve što je vezano za Kremnu, Tarabiće i „Kremansko prorčanstvo“. Interesantan je i podatak da karta mjesne zajednice Kremna, koja je izložena u „Domu proroka“, izgleda kao granica bivše Jugoslavije.

Govoreći o kremanskim prorocima, Pjević kaže da se Miloš rodio 1809. a Mitar 1829. godine. Prema njegovom kazivanju, za Kremnu i Srbiju mističan je broj 45.

„To je broj godina koliko je živio Miloš, tačno 45 godina ga je nadživio Mitar. Njegova svetost Irinej je 45 srpski patrijarh po redu, dok je predsjednik Donald Tramp 45 predsjednik SAD“, navodi Pjević i dodaje da se Kremna, na čijem području ne može da se zadrži snijeg viši od 45 centimetara, nalazi na 45. paraleli sjeverne zemljine hemisfere.

Za Kremnu i Kremansko proročanstvo vezano je dosta događaja i predviđanja.


Miloš je prorekao svoju smrt i sazvao ljude na sopstvenu sahranu. Svi su se tome čudili, ali tako je bilo. Rekao je da će se, i kada umre, redovno javljati nekome od svoje porodice i prenositi Božije proviđenje. Izabrao je Mitra, sina njegovog brata Milana, jer se Miloš nikad nije ženio.

Postoji kremansko vjerovanje da kandidat za predsjednika Srbije, koji u predizbornoj kampanji dođe u Kremnu, od naroda bude izabran, što je slučaj bio sa Vojislavom Koštunicom, dok je za Tomislava Nikolića, koji je bio spriječen da dođe u Krmena, njegova fotografija stavljana u kraljevsko bure sa vjerom da će biti izabran – i bio je izabran. Poziv da dođe u Kremnu, Boris Tadić nije ispoštovao i nije ponovo izabran za predsjednika Srbije.

Kremanci vjeruju da su dali doprinos pobjedi Donalda Trampa za predsjednika SAD 2016. godine, stavljajući njegovu fotografiju u kraljevsko bure u „Domu proroka“, sa željom da bude izabrani predjednik Sjedinjenih Američkih Država – i desila se Trampova pobjeda.

I ove godine Kremanci se spremaju da se fotografija Trampa za „Dane proroka“, koji se održavaju u avgustu,  nađe u kraljevskom buretu, sa željom da bude novi predjednik SAD. Ali, za to imaju jedan uslov koji će biti direktno upućen Trampu. Za sada ga ne otkrivaju.

Ostaje još jedna, između mnogih, mistika Mitra Tarabića koja je vezana za početka gradnje crkve u Kremni.

Nailazeći pored graditelja, Mitar ih je upitao – šta radite, braćo, a oni mu odgovoriše, gradimo crkvu. Tada je Mitar rekao: „Crkva će biti, al’ će biti podignuta na drugom mjestu posle opšteg rata, a osveštana kada Srbija postane carevina“. U Mitrove riječi niko nije vjerovao, ali je gradnja, ipak, bila obustavljena.

Poslije ivjesnog vremna, nakon nekoliko dovezenih kola kamenja za temelje, sve aktivnsoti oko gradnje crkve su stale. Mnogo godina kasnije nastavljena je gradnja Crkve Svetog Đorđa, ali još nije konačno osvještana. Reklo bi se, čeka Mitrovo proviđanje.

Sve što je Mitar Tarabić govorio, zapisivao je prota Zaharije, kum Tarabića. Kada bi ga Zaharije priupitao: „Kako to znaš?“ Mitar je odgovarao samo jednom rečenicom: „Tako mi je kazato“. Dalje nije objašnjavao.

Tarabići su sahranjeni u mjesnom groblju Veletovu u Kremni. Milošev grob obilježavala je samo ripa-kamen. Izgradnju podizanja spomenika pokrenuo je upravo inženjer Dragan M. Pjević, kao predsjednik mjesne zajednice Kremna, da bi konačno 28. jula 2002. godine, nakon punih 148 godina, Miloš Tarabić dobio nadgrobni spomenik. Mitru je spomenik podigao sin Sreten.

Pjević kaže da je zbog toga srećan i da se upravo osjeća tako da je pod zaštitom proroka Miloša i Mitra Tarabića.

Kremanska kotlina okružena je trima planinama – Tarom, Šarganom i Zlatiborom, kao i gorama koje se zovu Mokra gora, Očka gora i Jelova gora.

„Kremansko proročanstvo“ u svjetskim razmjerama zauzima treće mjesto, odmah iza Nastradamusovog i Celestinskog proročanstva.

Pjević kaže da svaki general američek vojske na svom radnom stolu ima prevod originalne knjige „Kremansko proročanstvo“.

Back to top button
Close
Close