esnaestogodišnja Jovana Stevanović mlada sportistkinja iz Zvornika živi svoje snove na fudbalskim terenima, igrajući za bijeljinski Radnik-Bumerang, ali i za reprezenzaciju Bosne i Hercegovine.
Jovana je već četiri godine u standardnoj postavi Ženskog fudbalskog kluba Radnik – Bumerang iz Bijeljine, koji se takmiči u Premijer ligi Bosne i Hercegovine, a u selekciji U17 brani boje bosansko-hercegovačke reprezentacije. Iako nekoliko puta sedmično iz Zvornika gdje živi i ide u prvi razred srednje škole dolazi na trening u Bijeljinu prelazeći svaki put po 80 kilometara, s osmijehom kaže da joj nije nimalo naporno.
„Ja fudbal volim oduvijek, sve što je u vezi s fudbalom nije mi teško ni naporno. Radujem se svakoj utakmici“, kaže Jovana. Roditelji preuzimaju veliki dio tereta na sebe kako bi pomogli Jovani da redovno trenira. Jedinu pravu podršku ima od svoje porodice i kluba ali se postavlja pitanje da li će to biti dovoljno za uspjeh o kojem Jovana mašta. Odnosno da li će porodica zajedno sa klubom u nadolazećim godinama uspjeti preći i sve finansijske prepreke u vidu stalnih putovanja na treninge i olakšati put ovoj mladoj sportistkinji. S obzirom na brojne životne norme koje nam nalažu da su muškarci u mnogo čemu superiorniji u odnosu na žene, pa čak i u sportu Jovana gleda na to kao na nepravdu i želi da se bori i pokaže svima da nije bitno ko je kog pola nego da je suština u tome da svako može da radi ono što voli i na kraju da uspije u tome. Prisjeća se da je kao mala djevojčica stalno uzimala loptu od starijeg brata kojem je fudbal ostao samo rekreacija, a njoj izazov i najveća ljubav.
„Pratim sve u muškom fudbalu, Ronaldo je po meni najbolji igrač svih vremena“, kaže ova skromna djevojka kojoj je najveći dosadašnji uspjeh kako kaže ono što je postigao njen matični klub kao i reprezentacija. Iako ženski fudbal kod nas traži mnogo odricanja, rada i napora, Jovana kaže da istovremeno donosi mnogo više radosti i zadovoljstva, zbog uspjeha koje postiže sa svojim saigračicama i dodaje da nema nekih velikih želja. „U daljoj karijeri nemam posebnih želja, bila bih srećna da ostane sve kako je sada, jer sam prezadovoljna“, napominje Jovana. Majka ove mlade fudbalerke kaže da u porodici nisu imali dilemu da je podrže uprkos čuđenju sredine. „Mi nismo imali nikakvu dilemu, odmah smo je podržali i evo pokazalo se koliko je to bilo važno i za komunikaciju jer Jovana od rođenja ima problema sa sluhom“, kaže njena majka. Roditelji je prate na gotovo svim utakmicama i sigurni su da je upravo igra i ljubav prema fudbalu doprinijela tome da je Jovana dobar đak, dobar sportista i jedna sretna mlada djevojka, koja umije da se raduje svemu, a pogotovo sportskim uspjesima. O tome svejdoče i njene saigračice kao i trener Jelena Milović koja za Jovanu ima samo riječi hvale.Jovanina ljubav prema fudbalu bila je vidljiva i tokom intervjua.
Od lopte se nije odvajala kratko odgovarajući na pitanja kako bi se sto prije priključila saigračicama na terenu.
