KolumneVIJESTI

Keti Marton: Kako su u Dejtonu progovorili Milošević i Izetbegović

BEOGRAD – Keti Marton, nagrađivana novinarka, borac za ljudska prava i supruga američkog diplomate Ričarda Holbruka u intervju za “Novi magazine” ospisala je trenutke provedene na pregovorima u Dejtonu I kako je suprug postavio da sjedi između Miloševića i Izetbegovića sa zadatkom da ih natjera da progovore.

Keti Marton je na nedavno održanom simpozijumu na Kolumbija univerzitetu u Njujorku posvećenom 20. jubilarnoj godišnjici potpisivanja Dejtonskog sporazuma održala glavno izlaganje.

Govoreći okupljenima, a nešto kasnije i u intervjuu, Marton je napomenula da Ričard Holbruk nije pravio razliku između svog privatnog života i diplomatije: “Izabrali smo tešku godinu u kojoj ćemo se vjenčati. Bio je to početak 1995. i rat u Bosni je natkriljivao svaki božji dan mog zajedničkog života sa Ričardom te prve godine braka”.

“Želio je da s njim budem u Dejtonu, i ja sam se odazvala i mogu da vam kažem da nismo unaprijed znali da će ikakav sporazum biti potpisan. Štaviše, nije bilo mnogo onih koji su vjerovali u uspjeh pregovora”, kaže Marton objašnjavajući svoje detaljno i intimno poznavanje događaja koji se odnose na konferenciju u Dejtonu.

Na pitanje zašto je baš izabran Dejton, ona je rekla da niko to nije želio, pa ni predsjednik Bil Klinton, jer nisu vjerovali da će poslije 30-tak neuspjelih pokušaja uspostavljanja primirja doći do mirovnog sporazuma.

“Evropljani su htjeli neki grad u Evropi, lideri sa Balkana su želeli da to bude neko glamuroznije mjesto, posebno Milošević koji se nadao mjestu sa življim noćnim životom i radnjama za šoping. Dejton je odgovarao Ričardu upravo iz tih razloga. Nije u pitanju ušminkano mjesto, na dovoljnoj je udaljenosti od Vašingtona da je znao da neće biti konstantnih intervencija američke birokratije i Bijele kuće, ali je dovoljno blizu da, ako je potrebno, neko iz administracije dođe. Na kraju, nije želio ni stalnu prisutnost medija. A onda, htio je da kontroliše ljude koje nije bilo lako kontrolisati. Mislim da možemo da kažemo da je bila u pitanju vrsta – pritvora”, rekla je Keti Marton.

Opisujući atmosferu u Dejtonu, ona je rekla da je bila u pitanju vrsta pregovora u kojoj se nužno uspostavlja vrsta bliskosti.

“Čitava postavka je bila takva da nije bilo hijerarhije, svi smo imali sobe jednake veličine i na isti način namještene, svi smo bili primorani da se susrećemo jer su, na primjer, hodnici između soba bili veoma uski. Svi smo jeli u istoj prostoriji, a Ričard je strateški organizovao ručkove tako da su Milošević i Izetbegović sjedeli na mjestima iznad kojih su bila prikačena dva američka ratna bombardera. Poruka je bila jasna: ako diplomatija ne uspije, Amerika ima druge načine da završi rat u Bosni”, sjeća se Marton.

Upitana za njenu ulogu u toku pregovora, posebno kada je riječ na odnose Miloševića i Izetbegovića, Keti Marton je kazala kako je suprug već prve večeri u Dejtonu postavio da sjedi između Miloševića i Izetbegovića i rekao da ima zadatak da ih natjera da progovore jedan sa drugim.

“Gledajući pravo ispred sebe, pitala sam ih – kako je ovaj rat zapravo počeo? Na šta je Milošević gotovo poskočio i rekao: “Nisam očekivao da će ovako dugo da traje”. A Izetbegović je odmah za njim dodao: “Nisam ni ja”. Onda se Milošević obratio Izetbegoviću riječima: “Sjećaš se kad smo se upoznali, sjedeli smo na Titovom kauču”. A Izetbegović mu je odgovorio: “Kauč je bio zelene boje, boje Islama.” Vrlo brzo poslije toga obraćali su se jedan drugom sa Slobodane i Alija”, ispričala je Keti Marton.

Kaže da je Ričard Holbruk znao da je veoma važno probiti led, zbog čega je i stavio da sjedi između Miloševića i Izetbegovića.

*Što asocira na činjenicu da je kasnije u zatvoru u Šengenu većina zatvorenika, dojučerašnjih krvnih neprijatelja, vrlo skladno kohabitirala.

“Ričard je takođe znao da u pregovorima sa beogradskim Tonijem Sopranom treba skinuti rukavice. Milošević je bio odličan operativac, manipulator koga je trebalo nadmudriti i imala sam izrazito zadovoljstvo da povremeno uhvatim promjenu na njegovom licu, posebno kad je Ričard imao jedan od svojih napada bijesa. A danas mogu da vam kažem da ti napadi bijesa nisu bili spontani, već dobro uvježbani i da je Ričard procijenjivao kad i u kojoj situaciji to treba da upotrijebi kao vrstu oružja”, navodi Marton.

Kaže da je njen zadatak bio, da kada god bi zapelo u pregovorima, prošeta s nekim od pregovarača.

Govoreći o Dejtonskom sporazumu danas, Keti Marton kaže da je njegov značaj za zemlje regiona u tome što već 20 godina vlada mir i da nikada nije bilo planirano da sporazum predstavlja trajno rješenje za Bosnu.

“Ovaj sporazum je najznačajniji diplomatski uspjeh moderne Amerike kojim je ova zemlja zaustavila rat protiv muslimana”, smatra Keti Marton.

Tagovi
Prikaži više

Povezani članci

Back to top button
Close
Close