2.4 C
Zvornik
04. март 2024.

Srebrenica – dan posle

[quote color=“#020202″ bgcolor=“#d6d6d6″ arrow=“yes“ align=“right“]

Bojana Ivanović, kolumna

Piše: Bojana Ivanović, dipl. politikolog

[/quote]

Ono što bi trebalo da vrijeđa inteligenciju svakog stanovnika ove države je licemjerna i prezira dostojana politikanstska mašinerija rođena nakon ovog događaja.

ZVORNIK – Bliži se i dvadeseta godišnjica zbivanja u Srebrenici, a mi kao država i kao region nismo odmakli dalje od špekulacija koje su nastale dan nakon ove priče. Jedino u čemu se odmaklo su politikantske i bajkovite nadogradnja cijelog ovog nesretnog i tužnog događaja.

Sa jednostranošću se danas toliko daleko otišlo da ne može čak da se ukaže na neke evidentne istine, što je u suprotnosti sa svim demokratskim tekovinama kulture dijaloga.

Očigledno je i neminovno samo jedno, od Srebrenice je stvoren mit, čak nacionalni mit oko koga se gradi nova bošnjačka nacija. Čak i kreatori cijele sage zvane Srebrenica nisu ni sanjali koje dimenzije će dostići njihov projekat. A narod k’o narod, tuga i bijeda. Niko majkama neće vratiti njihove sinove koji su žrtvovani zarad, takozvanog , višeg cilja.

Elem, cijeli suludi ringišpil ove priče je dobio naročite razmjere u poslednjih mjesec dana. Ali krenimo ispočetka.

Kao prvo, da bismo diskutovali o bilo kom problemu moramo raščistiti pojedine terminološke nejasnoće. A prva i osnovna je oko pojma genocid. Naime, ta riječ se po prvi put našla u presudi generalu Krstiću, gdje je upotrebljena jedna tako nakaradna pravna konstrukcija po kojoj su muslimani u Srebrenici predstavljeni kao posebna etnička grupacija, pa je shodno tome nad njima izvršen genocid, jer da bi se genocid okvalifikovao kao takav , mora postojati namjera i sprovedba te namjere da se jedan kompletan narod uništi i zatre. Ja sam Podrinjka skoro 30. godina i još nisam upoznala nijednog Srebreničana koji se ili izjasnio na popisu kao Srebrenički musliman/bošnjak, a ne samo Musliman/Bošnjak, niti ima bilo kakvu drugu, fiziološku ili morfološku razliku u odnosu na ostale Muslimane/Bošnjake iz Bosne. Kad smo već kod kvalifikovanja nekog zločina kao genocida, na tu temu se nedavno oglasio Efraim Zurof, jedan od najpoznatijih svjetskih lovaca na naciste i direktor centra „Simon Vizental“ iz Izreala. On je rekao da je apsurdno porediti Srebrenicu sa holokaustom ili genocidom u Ruandi i sva tri događaja kvalifikovati na isti način. U holokaustu je sistematski , ili kako Zurof kaže, na masovni industrijski način uništeno šest miliona Jevreja, u Ruandi preko milion pripadnika manjinskog naroda Tutsi, a u Srebrenici se i dalje spekuliše o broju između četiri i osam hiljada pobijenih muškaraca. Čisto ilustracije radi, koliko se sklono politizaciji tragedije, govori i činjenica da genocid u Ruandi isprva nije bio tako okvalifikovan, iako je, kao što je navedeno, cifra pobijenih ljudi, tj.civila premašila brojku od milion, a sa rezolucijama o „srebreničkom genocidu“ smo obasuti na svakih pola godine, iako u Srebrenici nije došlo do ubistava ili mučenja žena i djece.

Da se razumijemo, žrtva je žrtva i negiranje zločina u Srebrenici bilo bi licmjerno, čak i uz činjenicu velikog broja srpskih civilnih žrtava u i oko Srebrenice tokom cijelog rata. Zločin je zločin i žrtva je žrtva i niko od toga ne bježi. Skoro da više nema čovjeka koji nije procesurian ili koji je trenutno u procesu ‘a propo’ nedjela u Srebrenici.

Ono što bi trebalo da vrijeđa inteligenciju svakog stanovnika ove države je licemjerna i prezira dostojana politikanstska mašinerija rođena nakon ovog događaja.

Gdje se licitira brojem od osam hiljada muškaraca, a u poslednjih dvadeset godina u Potočarima ih je sahranjeno nešto više od četiri hiljade. Gdje se cijela Evropa ruga žrtvama holokausta poredeći ih sa zločinom u Srebrenici. Gdje se svako negiranje genocida treba krivično procesuirati. Dakle, ako Jevreji izađu na proteste protiv ovakvih manipulacija, opet ćemo u geto s njima.

Gdje ta ista Evropa donosi kojekakve rezolucije kao da niko ovde nije živio 95-e pa sad neko iz Londona treba da nam objasni šta se to zbilo.

A zbilo se da su udobnosti i komforu Holidej-ina samoproklamovani ratni heroj, Orić, prvi samozvani predsjednik, Izetbegović i borac za unitrarnu Bosnu, Silajdžić rekli, ako treba da se gine nek ginu, a neko ovamo užasno kratkovid i bahat nasjeo na cijelu priču i ogriješio se i o sebe i svoj narod.

Kad smo kod te, da se tako izrazim, narodne krivice, i to vas lažu. Kolektivna krivica postoji samo kao psihološka kategorija i javlja se kada vas je stid kada je neko iz vaše grupe s kojom dijelite ista obilježja učini nešto sramno i nedopustivo.

A ono što pokušavaja u Sarajevu da urade i od toga naprave pravnu kategoriju, to su sve prazne riječi nepismenih lutaka.

POVEZANO

ISTAKNUTO

IZBOR UREDNIKA

Pratite nas

25,923FanovaLajkuj
1,112PratilacaZaprati
955PratilacaZaprati
1,123PretplatniciPretplatite se