Minulo je 19 godina od postdejtonskog egzodusa sarajevskih Srba. Zaustavili su srpski borci 35 ofanziva muslimansko-hrvatske vojske, odbranili svoje domove. A onda za stolom u Dejtonu, Ilijaš, Vogošća, Hadžići, Ilidža, Rajlovac i Grbavica, pripojeni su Federaciji.
120.000 sarajevskih Srba u februarskom i martovskom nevremenu 1996. godine, krenulo je u neizvjesnost iz otetog im grada. Između svojih domaćinstava i Republike Srpske, odabrali su Srpsku, javlja RTRS.
Ideal je zasjenio žrtvu i pokrenuo egzodus. U beskrajno dugoj koloni, kroz snježne smetove probijali su se šleperi, konjske zaprege i pješaci sa teškom prtljagom na plećima. Na putu suza i kovčezi sa posmrtnim ostacima heroja.
Više od 4.000 srpskih boraca život je položilo, braneći svoje domove u, tada, Srpskom Sarajevu. Gotovo 1.000 sahranjeno je na Malom Zejtinliku. Preneseno je i oko 500 zemnih ostataka civila. Prota Milorad LJubinac imao je nezahvalnu dužnost da po drugi put sahranjuje, i tješi preživjele.
– Pokušavajući da im pružim koju riječ utjehe, oni bi rekli sad smo brigu završili veliku, a sve ovo što nam ostaje sve ćemo lakše preboljeti i podnijeti. Najvažnije je da su naši pokojnici ovdje da im možemo dolaziti na grobove i da ih niko neće skrnaviti, rekao je Milorad LJubinac, penzionisani paroh Sokolački.
Uporedo, gradeći nove domove sarajevski Srbi gradili su i novi grad! NJih više od 70.000 u Istočnom Sarajevu započelo je novo poglavlje istorije. I skoro svako ima nekog koga više nema – nekoga dragog koji je smiraj pronašao na Malom Zejtinliku.
Ko ima pravo to da zaboravi?
[mom_video type=“youtube“ id=“gvAtMc4Jd3U“]
