izbor urednikaKolumnenaslovnaVIJESTIZvornik

Zvornik, ne iz drugačije, nego iz prave perspektive (video)

Povodom tekst i videa, od prije par dana koji je objavljen na portalu Zvornik Danas, javio se jedan od naših čitalaca sa svojim komentarom i viđenjem videa. Nalazimo da ovakav stav treba da bude objavljen pa vam prenosimo u cijelosti.

Piše: Aleksandar Durić

Često se prijavim na Fejsbuk. Često vidim statuse mnogih od nas, Zvorničana, o samom Zvorniku. Pesimističnih, depresivnih, ogorčenih statusa, o jednom malom gradu u kome svako sve zna i svakoga trača, u kome ništa ne može da se uradi, a da to ostatak grada ne sazna, u kome je jednostavno sve na stolu i ništa nije sakriveno, ni od očiju, ni od jezika.

Težak i siv grad, rekli bismo. Zimi, ljeti, na proljeće, na jesen. Sumorno, teško, malo. Nema gdje da se šeta, ni da se diše. I tako ga i posmatramo, doživljavamo. Da li je to zaista tako? Ima li ovaj grad nešto vrijedno osmjeha? Bilo šta što može izmamiti taj osmjeh, donijeti sreću? Sudeći po statusima naših sugrađana, reklo bi se da ne.

Ali ipak, da li je zaista sve tako sivo, ili je, kako bi to Bajaga rekao, ponekad i žuto? Da li mi to, opterećeni svakodnevnim malim i velikim obavezama i problemima, ne vidimo gdje zaista živimo? I da li je zaista moguće da čak ni ljeti ne možemo da dišemo punim plućima, osjetimo život i odmorimo se u našem gradu? Na prvi pogled, Vaš odgovor vjerovatno glasi da je to nemoguće. Jer, kako se zaista odmoriti u gradu u kom radite i živite? Odmor u Zvorniku? Pa, Zvornik nema ni planinu ni more, nema sadržaj. E pa, svi Vi koji mislite tako, griješite.

Svi mi, ili bar mnogi od nas, imamo rodbinu u dijaspori, koja nam tokom zimskih i ljetnjih praznika dolazi u goste. Nažalost, većina nas, ili barem mladih, to vidi kao priliku da popije mnogo, da se provoza u dobrom automobilu i „uzme koju kintu“. Ono što nas je mučilo tokom cijele godine, eskalira sada, dostiže vrhunac, i dolazi vrijeme da se „odvrne ventil“. Sa sumornih dana prelazimo na mamurne dane. Zvornik je siv, sumoran, ali nema veze, barem je tu kafa po danu i pivo naveče, pa preguraće se. Prazno, zar ne?

Možda bismo mogli da se okrenemo oko nas, bacimo pogled na Đurđev grad, na Drinu. Ustanemo iz kreveta i počnemo da se krećemo. Sa dva para rolera i prijateljem, recimo. Ili da odemo sa prijateljima na bazen? Odbojka na plaži? Ako mislite da je tako nešto nemoguće u našem gradu, pogledajte priloženi snimak, i uvjerite se da je život u Zvorniku zaista moguć i lijep. Priloženi video je iz perspektive momka koji je porijeklom iz naših krajeva ali je rođen i živi u Londonu. Ako on, iz jednog barem stostruko sadržajnijeg grada, može da se zabavi i uživa u Zvorniku, zašto to ne možemo mi? Možda bismo mogli našu rodbinu iz dijaspore da dočekamo sa više osmjeha nego problema, kao što bi i oni zauzvrat mogli da nam, poučeni primjerom, iz jednog „boljeg“ života donesu malo više sreće i osmjeha, a malo manje skupih automobila.

[mom_video type=“youtube“ id=“XYcPyfXqL_8″]

 

Tagovi
Prikaži više

Povezani članci

Back to top button
Close
Close