Jedan broj zaposlenih u zvorničkoj kompaniji „Alumina“ svoje slobodno vrijeme provodi družeći se s pčelama
Poslije radnih obaveza u fabrici, druženje sa pčelama predstavlja zadovoljstvo i odmor! Zato, sve češće, svoje slobodno vrijeme jedan broj radnika zvorničke kompanije „Alumina“, provodi među svojim košnicama, upotpunjujući tako lijepo sa korisnim.
Shvatili su to i naši domaćini, iz Šetića i Petkovaca, na pograničnom dijelu opštine Zvornik, radnici ove fabrike, Zoran Jokić, Vlado i Dražen Perić, te Miloš Bujić. Uz kvalitetne proizvode, dolazi i ljubav koja je neizostavni dio njihovog odnosa sa prirodom i marljivim pčelama.
Posjeduju oko 140 košnica, raspoređenih na obodu ovih sela, na najpodesnijim staništima za pčelarenje i u zdravoj prirodnoj sredini.
Pored ove četvrice radnika, ima još zaposlenih iz ove fabrike koji se pčelarstvom bave kao korisnim i zanimljivim hobijem.
Pričaju kako su paše posljednjih godina kraće, svega sedam do deset dana. Zbog toga pčelar mora razmišljati unaprijed, mora se truditi da uvijek bude na pravom mjestu u pravo vrijeme.
Medonosno bilje sve manje daje dragocjenog nektara, jer, kako kažu naši sagovornici, 70 odsto nektara propada zbog nedostatka edukacije i raspoređenosti pčelinjaka.
„Svaki dan sam kod pčela. To je visoko organizovana zajednica koja ne trpi improvizacije ili kašnjenja“, kazuje Zoran Jokić, rezonujući kad bi se naše društvo samo 20 odsto „ugledalo“ na organizaciju pčela, gdje bi nam bio kraj!
Objašnjava da, recimo, u januaru jedna košnica ima oko 15.000, a u junu dostigne i preko 60.000 pčela. Za jedno uspješno pčelinje društvo, pored lokacije, veoma je bitno znanje pčelara, zatim nezagađeno prirodno okruženje, te dobra selekcija matica, koja, kako kaže, obezbjeđuje zdravo i marljivo društvo.
Zoran pčelari 15-tak godina. U početku, veli, bila su potrebna ulaganja: u nabavku košnica, ramova, hranu za pčele…
[quote color=“#020202″ bgcolor=“#dddddd“ arrow=“yes“ align=“right“]
Komarci opasniji od pčela!
Iako su dobro zaštićeni, pčelari skoro redovno, dok borave u pčelinjacima, osjete žaoke pčela. Zoran Jokić, međutim, kaže da više problema ima kada ga „bocne“ komarac.
-Kada pčela ubode, bol traje par sekundi i prestane, što nije slučaj kad me napadnu komarci.
[/quote]
Imao je, prije četiri godine, veliki peh kada mu je stradalo 30 društava. Nije poklekao, jer, kako kaže, ljubav prema pčelama je potreba bez koje ne može. Danas posjeduje 30 proizvodnih i 20 pomoćnih košnica. Svake godine, priča, vrši ocjenu i selekciju svakog pčelinjeg društva.
Ponosan je, dodaje, što je, svojim znanjem i savjetima o značaju pčelarstva i ljekovitih proizvoda koji nastaju u košnicama, uspio da se petorica njegovih prijatelja posveti ovom hobiju.
Vrijeme cvjetanja bagrema je najvažnija pčelinja paša. Poslije dužeg vremena, pčelari su, minulog proljeća, imali pune „medne kućice“. Zahvaljujući idealnom vremenu, nektara je bilo u izobilju.
-Ovo je najunosnija paša. Bagremov prinos kretao se oko 25 kilograma veoma kvalitetnog meda po košnici – kaže Vlado Perić, koji intenzivno pčelari od 1996. godine.
Kaže da mu druženje s pčelama predstavlja relaksaciju.
„Prosto uživam dok ih gledam kako marljivo rade. Eh, kad bi mi bili ovako vrijedni“, čuje se s Vladinih usana, dok rukama podiže ram iz košnice ispunjen slatkim proizvodom.
Na istoj lokaciji, uz Vladine, su i košnice Dražena Perića. Zadovoljan je koliko se „kapi meda“ slilo poslije bagremove paše.
„Od početak marta do kraja maja mora se svaki dan biti prisutan u pčelinjaku i pratiti stanje u košnicama“, kazuje Dražen, naglašavajući da je pčelarenje porodična tradicija.
„Otac i djed su se bavili pčelarstvom, nadam se da će se jednog dana i moji sinovi družiti sa pčelama“, dodaje Dražen, koji se sada, zajedno sa svojim kolegama, priprema za drugu, livadsku pašu vađenja meda, koja će uslijediti krajem jula.
Najmlađi pčelar iz ove grupe, Miloš Bujić, na drugom dijelu sela, rasporedio je svoje košnice. Ljubav prema pčelama je nasljedio od oca Gorana, koji je takođe bio poznat pčelar u ovom kraju.
Četvorica pčelara iz ovog dijela zvorničke opštine veoma dobro i uspješno sarađuju. Između sebe razmjenjuju iskustva, te posebno naglašavaju da nemaju pčelarskih tajni, a ni većih problema sa plasmanom meda, jer, kako kažu, kvalitetan proizvod uvijek ima svog kupca, s obzirom da dolazi iz prirodne fabrike zdravlja.
Uz dosta rada, pojašnjavaju, potrebno je pratititi i stručnu literaturu iz ove oblasti.
„I u pčelarstvu su prisutni savremeni trendovi, tako da je nužna stalna edukacija i usavršavanje“, ističu naši sagovornici, uz napomenu da bi društvena zajednica trebala više da ulaže u ovaj vid poljoprivredne grane, koji ne zahtjeva mnogo finansija, ali traži dosta rada.
M. Lazarević
