Južna gasna interkonekcija, projekat gasifikacije FBiH kojim bi se BiH oslobodila zavisnosti od ruskog prirodnog gasa, već nekoliko godina stoji u fiokama. Ni insistiranje dvije američke administracije nije uspjelo da pokrene njegovu realizaciju.
Prvi pokušaj vodila je administracija Džoa Bajdena. Nakon pobjede Donalda Trampa, dio njegovog tima zainteresovan za energetiku, odnosno za nova tržišta za američki tečni prirodni gas, takođe je pokazao interesovanje za projekat.
U BiH su se ubrzo pojavili ljudi koji imaju podršku predsjednika Trampa. Kupili su bh. firmu AAFS, registrovanu 2020. godine u Sarajevu za trgovinu avionskim gorivom, nakon što su prošle godine u Vajomingu registrovali firmu istog imena. Tako su formalno postali zainteresovani investitori.
Hoće li se ponoviti scenario iz vremena Bajdenove administracije?
Prema trenutnim dešavanjima, mogao bi se ponoviti scenario od prije dvije godine, kada je interese Bajdenove administracije zastupala Ambasada SAD u Sarajevu. Cilj je i tada bio da se izgradi infrastruktura povezana s terminalom za tečni prirodni gas na hrvatskom ostrvu Krk, kako bi BiH dobila izvor gasa koji ne kontroliše Rusija.
Tadašnji američki ambasador Majkl Marfi suočio se s hrvatskom opstrukcijom iz Mostara. HDZ je odbijao da projekat vodi sarajevski „BH gas“, iz straha da bi bošnjačka komponenta u FBiH mogla preuzeti kontrolu nad tim resursom.
Sada je problem, kako se čini, obrnute prirode. Sarajevo bi moglo biti to kojem se neće žuriti s realizacijom projekta preduzeća koje je praktično istisnulo „BH gas“ iz ovog posla.
Sporna dokumentacija i pitanje nove studije izvodljivosti
Kako je nedavno priznao Amer Bekan, direktor AAFS-a, „BH gas“ sada ne može ustupiti dokumentaciju sačinjenu u prvoj fazi, kada je za projekat bila zainteresovana EU. Riječ je o dokumentaciji o preliminarnim koracima i studiji izvodljivosti. Prema Bekanu, ona je u vlasništvu EU, koja ne želi da je ustupi.
Neformalno pitanje Delegaciji EU poslato je radi provjere ovih navoda, ali je kratko rečeno da nisu upoznati s problemom. Pitanje je poslato i „BH gasu“, ali odgovor nije stigao do zaključenja broja.
Postavlja se i pitanje koliko bi ta dokumentacija uopšte bila korisna. Resorni federalni ministar Vedran Lakić priznaje da planirana trasa više nije u opticaju zbog neriješene državne imovine. Zato je otvoreno pitanje da li je riječ o administrativnoj prepreci ili o opravdanju za novo odgađanje.
Da li se sada ponavlja spor oko kontrole nad gasovodom?
Moglo bi se posumnjati da „BH gas“ nema motiv da pretjerano žuri. Bošnjačka komponenta mogla bi posegnuti za argumentom sličnim hrvatskom iz vremena Marfijevog lobiranja: da je projekat od vitalnog interesa i da se resurs ne može prepustiti drugom preduzeću.
HDZ je tada predlagao osnivanje nove firme u Mostaru, dok su Bošnjaci insistirali da nosilac bude „BH gas“. Američka administracija priklonila se drugoj opciji jer to preduzeće već postoji, pa bi se dobilo na vremenu. Hrvatske interese planirali su zadovoljiti promjenom uprave, kojom bi Hrvati dobili veća prava odlučivanja.
Pod američkim pritiskom prijedlog je prihvaćen, a u federalnom parlamentu usvojen je i odgovarajući zakon. Uslijedile su neformalne opstrukcije iz Mostara, sve do američkih izbora, kada je došlo do promjene pristupa i pojave američkog investitora.
Novi investitor, stare prepreke
Opstrukcije tokom ove godine objašnjavane su izbornom kampanjom i najavama da će problem biti riješen nakon izbora. Sada se čini da je problem potreba za novom studijom izvodljivosti, što bi ponovo moglo potrajati.
Iz razgovora s američkim zvaničnicima prije nekoliko mjeseci saznato je da SAD bošnjačke interese žele zaštititi tako što bi „BH gas“ ostao ekskluzivni uvoznik gasa nakon realizacije projekta. Otvoreno je pitanje koliko bi to zadovoljilo bošnjačke interese.
Nije tajna ni da Mostar nije u potpunosti zadovoljan veličinom dijela posla koji bi pripao tamošnjim firmama, jer bi glavnu riječ praktično vodio isključivo američki investitor.



