Računica jasna: Inverteri i do tri puta povoljniji
Uoči predstojeće zime, talas poskupljenja energenata doveo je mnoga domaćinstva u Republici Srpskoj u nezavidnu situaciju, prisiljavajući ih na zaduživanja ili radikalnu promjenu načina grijanja. Za zagrijavanje stambenog prostora od oko 100 kvadratnih metara peletom danas je potrebno izdvojiti oko 3.600 KM (četiri tone po cijeni od oko 900 KM po toni).
Sa druge strane, energetska računica pokazuje da grijanje uz pomoć savremenih inverter klima-uređaja tokom čitave zimske sezone košta između 900 i 1.400 KM. To ovaj vid grijanja čini i do tri puta ekonomičnijim, zbog čega u specijalizovanim radnjama širom Srpske i FBiH vlada ogromna potražnja za uređajima većeg kapaciteta koji mogu efikasno grijati i na izrazito niskim temperaturama. Cijene kvalitetnih invertera kreću se od 650 do 1.300 KM, dok uporedo raste i interesovanje za tradicionalne šporete na drva kao rezervnu varijantu.
Potrošači na ivici: „Grije se samo jedna soba“
Iz udruženja za zaštitu potrošača upozoravaju da je nabavka ogreva postala socijalni problem i udar na kućne budžete koji prosječna plata ne može podnijeti:
„Nekada su nas ubjeđivali da će pelet biti najpristupačniji i najekonomičniji energent, a danas svjedočimo potpunom apsurdu gdje tona košta i do 900 KM. Zbog takvih cijena građani se masovno prebacuju na struju, ali ne griju čitave kuće, nego samo one prostorije u kojima najviše borave. To je postala gola borba za preživljavanje i čista nužna računica.“
Preporuke stručnjaka: Prvo izolacija, pa tek onda izbor energenta
Profesor banjalučkog Univerziteta Petar Gvero napominje da građani ne bi smjeli donositi ishitrene odluke samo na osnovu trenutnih cjenovnih kretanja, već moraju sagledati toplotne gubitke samog stambenog prostora:
• TOPLOTNE PUMPE I PODNO GRIJANJE: Predstavljaju vrhunac energetske efikasnosti za dobro izolovane kuće (posebno niskotemperaturni sistemi uz podno grijanje), dok kod starih radijatorskih sistema i stanova računica nije ista.
• NUŽNOST KONTROLE TRŽIŠTA: Profesor Gvero naglašava da država mora aktivnije reagovati kroz zaštitu domaćih resursa i kontrolu divljanja cijena drvne mase i peleta, uz znatno izdašnije subvencije za energetsku efikasnost.



