Nestao 40 godina: Bivši fudbaler Bournemoutha otkrio zašto je napustio porodicu

Toni Pauel igrao je pred 95.000 ljudi na Vembliju, a onda je 1981. nestao bez traga. Decenijama kasnije otkrio je šta ga je natjeralo da ostavi suprugu, kćerke i karijeru.

Toni Pauel je nekada igrao pred desetinama hiljada ljudi na stadionu Vembli i nastupao u najvišem rangu engleskog fudbala. A onda je 1981. godine jednostavno otišao, ostavljajući za sobom suprugu, dvije male kćerke i porodicu koja decenijama nije znala ni gdje je, ni da li je uopšte živ.

1981.
Godina nestanka
95.000
Gledalaca na Vembliju
25
Godina u motelu Holovej

Nevjerovatna životna priča bivšeg fudbalera klubova Bournemouth i Norwich City sada je ispričana u dokumentarnom filmu „The Last Guest at the Holloway Motel“. Pauel je u njemu prvi put otvoreno progovorio o onome što ga je natjeralo da napusti Englesku.

Prije nestanka imao je ozbiljnu fudbalsku karijeru – bio je proglašen igračem godine u Norwich Cityju, a 1975. godine nastupio je u finalu Liga kupa protiv Aston Vile pred oko 95.000 gledalaca na Vembliju.

Samo nekoliko godina kasnije njegov život krenuo je potpuno drugačijim putem. Pauel je otišao u Sjedinjene Američke Države i gotovo potpuno prekinuo kontakte s najbližima, dok je porodica bezuspješno pokušavala da ga pronađe, a kasnije su se čak pojavile i glasine da je preminuo.

Danas 79-godišnji Pauel u dokumentarcu je otkrio da se iza njegovog bjekstva krio duboki strah da će drugi saznati da je homoseksualac. U svijetu profesionalnog fudbala tog vremena osjećao je da mora da skriva ko je zapravo.

„Na terenu sam imao reputaciju žestokog tipa. Bio si neko ko zapravo nisi. Živio sam u strahu“, priznao je Pauel.

Jedna od najtežih scena dokumentarca dolazi kada ga pitaju za imena njegovih kćerki – nakon toliko decenija provedenih daleko od njih, u tom trenutku nije mogao da se sjeti njihovih imena.

Veliki dio života u Americi proveo je u Los Anđelesu. Čak 25 godina bio je vezan za motel Holovej, prvo kao njegov upravnik, a potom i kao posljednji stanar. Upravo je nastanak dokumentarnog filma pokrenuo događaje koji su ga ponovo povezali s prošlošću.

Nakon više od 40 godina Pauel je obnovio kontakte s porodicom i prvi put od odlaska 1981. vratio se u Englesku. U Bristolu se emotivno susreo s bratom i sestrama, a potom je ponovo uspostavio odnos i sa svojim kćerkama, koje su sada odrasle žene.

Tek nakon četiri decenije uspio je riječima da opiše ono što ga je toliko dugo držalo daleko od porodice. „Možda sam jednostavno bio prestrašen. Počeo sam da se bojim odbacivanja. Mislim da sam zbog toga izgubio kontakt“, zaključio je Pauel.

Pratite nas preko Telegrama

Pročitajte još

IzvorN1

POVEZANO

ISTAKNUTO

IZBOR UREDNIKA

Pratite nas

25,923FanovaLajkuj
2,303PratilacaZaprati
955PratilacaZaprati
1,123PretplatniciPretplatite se