Srpska pravoslavna crkva danas, 12. oktobra, obilježava praznik prepodobnog Kirijaka Otšelnika, poznat i kao Miholjdan. Vjernici se tog dana sjećaju ovog svetitelja, a običaji se razlikuju od kraja do kraja.
Kirijak Otšelnik je, prema predanju, živio u petom vijeku. Rođen je u Korintu u vrijeme cara Teodosija Mlađeg, a otac mu je bio prezviter Svete Saborne crkve. Majka mu se zvala Evdokija.
Još u mladosti zainteresovao se za Sveto pismo, pa se posvetio vjerskom životu. U osamnaestoj godini napustio je rodni grad i otišao u Jerusalim, gdje je stupio u manastir. Držao se strogih monaških pravila, uključujući jedan dnevni obrok.
Naziv „Otšelnik“ znači pustinjak. Poznat je po borbi protiv jeretika i origenizma, koji je proglašen jeresi na Vaseljenskom saboru 553. godine. Bio je poznat i kao iscjelitelj bolesnih i utješitelj tužnih.
Nije sasvim jasno zašto praznik nosi ime Miholjdan. Etnološko-antropološki pojmovnik srpske kulture navodi da je ime najvjerovatnije dobio po Arhanđelu Mihailu, kojeg Katolička crkva slavi 29. septembra. Mađari ga nazivaju Mihalj, a Hrvati Mihovil. Pojedini autori dovode u pitanje tu vezu.
U nekim porodicama Miholjdan se slavi kao krsna slava, jedna od petnaest najčešćih srpskih slava. Ako padne u mrsan dan, sprema se mrsno, a u posan dan posno.
Narodna vjerovanja Miholjdan vezuju za početak prave jeseni i završetak poslova prije zime. Dan se smatra varovnim i tada se ništa ne radi. Ako su oko praznika toplo i lijepo vrijeme, ti dani se zovu miholjsko ljeto, negdje i sirotinjsko ljeto, i koriste se za jesenje poslove.
U oplenačkom kraju vjeruje se da oko Miholjdana mora biti dvanaest dana lijepog vremena, kako bi sirotinja stigla da pobere ljetinu. U nekim tumačenjima ne treba obavljati kućne poslove poput čišćenja, a radovi na otvorenom ne smiju se odlagati zbog zime.
Osobe rođene na ovaj dan povezuju se s posebnim talentima, a vjeruje se da ih čekaju sreća i blagostanje. U pojedinim krajevima mladencima, koji su se vjenčali poslije zimskih zadušnica, na Miholjdan nose poklone.
U Srbiji se vezuje i čudan običaj: na nekim salašima priređivane su ovnovske svadbe. Ovnovi odvojeni od ovaca prethodnih sedmica puštaju se među njih okićeni cvijećem, a domaćini priređuju svečani ručak.
Srbi u Dunavskoj klisuri u Rumuniji praznuju Tejkin dan zbog zlih sila koje tamane živinu. Prolaznicima nude spremljenu hranu za zdravlje tejki (tetki).
U Homolju je Miholjdan drugi dan Mitrovdana i slavi se zbog miševa, pa se zove i mišiji dan. U Gruži se vjerovalo da na taj dan uginu svi miševi koji nisu skupili zimnicu. U banatskim selima se na Miholjdan sprema za dušu, kao o zadušnicama.
Sveti Miholj smatra se zaštitnikom moreplovaca. U Boki Miholjdan zovu i gospodski praznik, jer su ga slavile admiralske i kapetanske porodice, a mornari ne isplovljavaju jer se vjeruje da ga treba proslaviti kod kuće.


