Izložba „Upoznajte srpsko stradanje“ predstavljena je u Čikagu, gdje su digitalni sadržaji Memorijalnog centra Republike Srpske prikazani na više frekventnih gradskih lokacija, a potom i kod Sabornog hrama Svetog Vaskrsenja Hristovog. Svetoj arhijerejskoj liturgiji tamo je prisustvovao veliki broj pripadnika srpske pravoslavne zajednice.
Prolaznici su zastajali, fotografisali prikazane sadržaje, čitali svjedočanstva i imena žrtava, a pojedini su razgovarali sa ekipom Memorijalnog centra i iznosili svoje utiske. Izložba je tako, izvan prostora u kojem se okuplja srpska zajednica, došla i do ljudi koji su se sa njenim sadržajem prvi put susreli na ulicama Čikaga.
Poseban dio predstavljanja održan je ispred Sabornog hrama Svetog Vaskrsenja Hristovog, jednog od važnih mjesta okupljanja Srba u Čikagu. Izložba je predstavljena nakon Svete arhijerejske liturgije, koju je služio arhiepiskop novogračanički i čikaški i mitropolit srednjezapadnoamerički Longin. U svojoj besjedi mitropolit Longin govorio je o značenju Krsta, podsjetivši vjernike da je istorija stradanja srpskog naroda nerazdvojno vezana za Krst koji poštuju.
– Molimo se Bogu da Gospod pogleda, da nas pomiluje zbog našeg velikog stradanja kroz istoriju, zbog našeg nošenja životnog krsta i krsta pravoslavnih hrišćana, koji je naš narod nosio kroz istoriju, a nadamo se da ga i mi nosimo sa smirenjem trpeljivo – rekao je mitropolit Longin.
Nakon liturgije, prisutnima se obratio direktor Memorijalnog centra Republike Srpske Denis Bojić, poručivši da je važno da srpski narod ima priliku da svoju priču predstavi svijetu. Naglasio je i da se o srpskom stradanju mora govoriti šire, izvan nacionalnih i porodičnih okvira, uključujući i međunarodnu javnost i političke krugove.
– Neophodno je da naše stradanje bude vidljivo visokim političkim krugovima, kako bi se razumjeli procesi na Balkanu i pozicija srpskog naroda. Voljeli bismo da svi znaju ko je Aleksandar Dimitrijević i da je ubijen samo zato što je bio Srbin, ne da bi se stvarao bilo kakav oblik revanšizma, nego da bi se izgradio pun identitet o sopstvenom postojanju – rekao je Bojić.
Čikago je jedno od najznačajnijih središta srpske dijaspore u Sjedinjenim Američkim Državama. Mnogi Srbi koji danas žive u ovom gradu sa sobom su donijeli i porodične priče o ratovima, progonima i gubitku zavičaja. Susret sa izložbom je za mnoge bio i susret sa vlastitim porodičnim sjećanjem.
U Čikagu žive brojni Konjičani, koje je izbjeglištvo i ratna strahota dovela na drugi kontinent. Rajko Draganić iz Brđana i sam je bio zarobljen u konjičkim kazamatima. Na Bradini mu je brat poginuo, a neprijatelji su mu uoči Savindana 1993. godine, u porodičnoj kući, ubili oca, suprugu i snahu.
– Spasio sam svoje troje djece i bratova dva sina. Bog mi je dao snagu da sam sve ovo izdržao – svjedoči Rajko za Memorijalni centar.
O stradanjima svog naroda i svojih porodica u logoru Bradina, priču u Čikagu prenose Vaso Mrkajić i Milijana Prostran, djevojački Kuljanin, čija je porodica jedna od najstradalnijih na tom području. U Bradini joj je ubijena majka.
– Ovo je vrlo teško i bolno i naše rane nikada neće zarasti, ali dok smo mi živi, živjeće i sjećanje na naše poginule. Mi smo odvedeni u logore, žene i djeca su zatvoreni u školu. Ako ima pravde, onda treba pravda da postoji za sve ljude, ne samo da se Srbi osuđuju, a drugi oslobađaju – svjedoči Vaso Mrkajić.
Gordana Božidarević Anastasov živi u Čikagu već dvije decenije, a sa Kosova i Metohije odselila je kada je imala 8 godina. Tek sada, kao majka dvoje djece kojima svakodnevno priča o srpskom stradanju, svjesna je kroz šta je prošla njena i mnoge druge srpske porodice.
Jedna od posjetiteljki izložbe bila je i Mirna Kosalović, koja je 1994. godine zbog rata napustila Sarajevo i došla u Sjedinjene Američke Države. Njena porodica je u Sarajevu živjela oko 300 godina, a odluka da napuste grad bila je odluka da iz njega odu zauvijek.