Svjetska zdravstvena organizacija obilježava 10. septembar kao Svjetski dan prevencije samoubistva, a u periodu 2024-2026. godine ovaj datum posvećen je temi „Promjena narativa o samoubistvu“. Datum je ustanovljen 2003. godine, sa ciljem da usmjeri pažnju na fenomen suicida, smanji stigmu i podigne svijest, uz jedinstvenu poruku da se samoubistva mogu spriječiti.
Godišnje se u svijetu dogodi više od 700.000 samoubistava, a svaki takav slučaj duboko pogađa mnogo više ljudi. O uzrocima, znacima upozorenja i pravilnom pristupu za ATV je govorila master psihologije Gorica Vasić.
Znaci upozorenja
Vasić objašnjava da se znaci upozorenja manifestuju kroz verbalne, neverbalne, ponašajne i socio-emocionalne aspekte. Osoba se povlači iz društva i osamljuje, može neočekivano preći iz duboke apatije u prividni mir ili lažno dobro raspoloženje, a javljaju se i fizičke promjene – u ishrani i spavanju, zanemarivanje lične higijene, te traženje utjehe u alkoholu i drugim supstancama.
Kako razgovarati sa osobom u krizi
Sa osobom za koju se sumnja da razmišlja o samoubistvu treba razgovarati smireno, otvoreno i sa velikim saosjećanjem, saslušati je bez osuđivanja i pružiti podršku, ali i što prije uključiti stručnu osobu, savjetuje psihološkinja.
Prema njenim riječima, u razgovoru treba izbjegavati umanjivanje i negiranje problema. Ne treba stvarati osjećaj krivice komentarima da će osoba unesrećiti porodicu, niti davati olake savjete. Suicidalnim osobama važno je prihvatanje i razumijevanje da su u stvarnim problemima koji zahtijevaju stručan pristup i pomoć.
Faktori rizika i najugroženije grupe
Vasić navodi da su najčešći faktori rizika psihički poremećaji i zdravstvene tegobe, prethodni pokušaji, akutne životne krize, hronični bolovi, trauma, nasilje i zanemarivanje.
Kao posebno ugrožene grupe izdvaja adolescente izložene krizi identiteta, vršnjačkom i sajber nasilju te akademskom pritisku; muškarce starije od 65 godina, koji su u većem riziku zbog izolacije i sklonosti da ne traže pomoć; kao i osobe koje žive same i osobe sa zavisnostima.
Značaj stručne pomoći
Psihološkinja ističe da je stručna pomoć, potražena i pružena na vrijeme, ključna, jer su suicidalne ideje znaci duboke patnje koji se uspješno liječe i prevazilaze uz psihoterapiju, savjetodavni rad, farmakoterapiju i sistemsku podršku.
Kontakti za pomoć:
- Hitna medicinska pomoć (0-24č), za akutne krize – broj 124
- Centar za zaštitu mentalnog zdravlja u sklopu JZU Dom zdravlja Banjaluka
- Plavi telefon: 0800 05 03 05 (podrška djeci, adolescentima i odraslima u krizi)
- Psihijatrijska klinika u sklopu UKC Republike Srpske
Kako da reaguje društvo
Vasić poručuje da kao društvo treba da normalizujemo razgovor i obraćanje psiholozima i psihijatrima. „Pomoć ne traže ‘ludi’, pomoć traže oni koji su svjesni i već su na pola pređenog puta ka oporavku. Tretiranje mentalnog zdravlja jednako je brizi o fizičkom zdravlju“, kaže ona.
Dodaje da bi svaka firma i obrazovna ustanova trebalo da imaju programe mentalnog opismenjavanja, kao i da mediji treba da izvještavaju odgovorno – bez senzacija i detaljisanja, uz navođenje opštih informacija i brojeva telefona za pomoć.
Podaci MUP-a Republike Srpske
Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, u Srpskoj se godišnje evidentira između 140 i 200 slučajeva samoubistava. Najveći procenat čine muškarci, oko 75-80 odsto, što se povezuje sa tradicionalnom matricom po kojoj muškarci potiskuju emocije i kasno traže ili uopšte ne traže stručnu pomoć. Prisutna je i velika ruralno-urbana razlika u dostupnosti savjetovališta, kao i strah od osude okoline u manjim sredinama.
„Osoba u krizi ne želi da umre, ona želi da prestane nepodnošljiva bol i patnja koju u tim trenucima osjeća. Najvažnija poruka koju bi svi trebalo da usvojimo jeste da niko kroz mrak ne mora prolaziti sam. Rano prepoznavanje problema spasava život“, poručila je master psihologije Gorica Vasić.