Prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna neto plata u junu iznosila je 1.706 maraka. Ta suma na papiru može da zvuči pristojno, ali prava slika životnog standarda vidi se tek kada se uporedi sa cijenama.
Ako bi „big mek“ u BiH koštao kao u Srbiji, oko 11,2 KM, cijela plata bila bi dovoljna za 152 takva obroka.
Odnos prosječnih primanja i cijena pokazuje koliko građanima zaista ostaje nakon podmirenja osnovnih životnih potreba i šta za zarađeni novac mogu da priušte. Ta računica, naravno, ne znači da je cijela plata novac koji stoji na raspolaganju za takvu potrošnju. Iz nje prvo odlaze stan, hrana, struja, grijanje, prevoz, krediti i ostali osnovni troškovi.
Zato sama visina plate malo govori ako se ne posmatra zajedno sa cijenama i troškovima života.
U Srbiji ovaj obrok košta oko 11 maraka. Ako pretpostavimo da bi njegova cijena u BiH bila približno ista, prosječna zarada mogla bi da obezbijedi nešto više od pet takvih obroka dnevno, kada bi se – samo radi ilustracije – rasporedila na 30 dana.
Ta računica otvara i šire pitanje životnog standarda, koje obuhvata i Globalni indeks preseljenja „Rumavi“ za 2026. godinu. Indeks obuhvata 192 zemlje i 24 pokazatelja, a BiH je na 102. mjestu sa ocjenom 60,4 od 100. Na vrhu ljestvice nalaze se Estonija, Singapur, Malezija, Portugalija i Tajvan.
„Rumavi“ ne mjeri samo cijene, već uzima u obzir troškove života, stanovanje, zdravstvo, bezbjednost, vladavinu prava, političku stabilnost, infrastrukturu, obrazovanje i poslovne prilike.