Uoči parlamentarnih izbora u Maroku, održanih u srijedu, razočarani mladi glasači bili su meta virusnih fudbalskih parola, obećanja o milion novih radnih mjesta i antiizraelskih poruka. Ipak, za mnoge mlade Marokance, politika ostaje potpuno odvojena od stvarnosti.
„Nemam nade za ove izbore. Stidim se naše političke scene. To je pravi cirkus“, kaže za BBC Siham Azeroual (32), ekološka aktivistkinja iz regiona Atlas.
Rezultat glasanja odrediće sastav naredne vlade, samo nekoliko sedmica nakon što je 60.000 ljudi riskiralo život prelazeći iz Maroka u špansku enklavu Ceuta – znak nedostatka prilika koje mnogi mladi osjećaju u svojoj zemlji.
Maroko funkcioniše kao ustavna monarhija u kojoj se političke partije nadmeću za 395 mjesta u Predstavničkom domu, zakonodavnom tijelu zemlje. Izvršna vlast ipak ostaje čvrsto povezana sa krunom – kralj Mohamed VI (63), imenuje premijera iz partije koja osvoji najviše glasova, ali i predsjedava Savjetom ministara, najvažnijim tijelom za kreiranje politike u zemlji.
Aktuelna kampanja dolazi nakon talasa protesta generacije Z koji je izbio u septembru 2025. godine zbog nezaposlenosti, zdravstva i visokih troškova života. Demonstranti su skandirali parole poput „sloboda, dostojanstvo i socijalna pravda“, koje su eskalirale u zahtjeve da sadašnji premijer Aziz Akanuš podnese ostavku. Više od 2.400 ljudi suočilo se sa krivičnim gonjenjem nakon nemira.
Uprkos represiji, neki mladi aktivisti odlučili su da uđu u politiku. Hamza El Kharroubi (29), koji je kratko bio uhapšen tokom protesta, sada se kandiduje za parlament u redovima male Partije za životnu sredinu i održivi razvoj.
„Kao mlad čovjek, nemam mnogo nade. Pridružio sam se ovoj partiji jer su htjeli više lica generacije Z, i dozvoljavaju nam da slobodno govorimo o svojim zahtjevima“, kaže El Kharroubi za BBC. On dolazi iz Tetuana, samo 34 kilometra od plaže Fnideq, odakle je krenuo migrantski talas ka Ceuti krajem jula.
Oko 60.000 ljudi, i Marokanaca i drugih državljana, prešlo je tada granicu, a najmanje 100 osoba je poginulo u najvećem migrantskom talasu ka enklavi u novijoj istoriji. „Želimo pravdu za porodice onih koji su umrli prelazeći u Ceutu. Želimo obeštećenje za njihove porodice“, kaže El Kharroubi, dodajući da je prelazak najvećim dijelom bio posljedica ekonomskih teškoća i nezaposlenosti.
Prema procjenama Međunarodnog monetarnog fonda, ukupna nezaposlenost u Maroku prošle godine iznosila je 13%, dok je nezaposlenost mladih između 15 i 24 godine dostigla 37,3%.
Fudbal kao politički fenomen uoči izbora u Maroku
Fuzi Lekjaa, predsjednik Kraljevske marokanske fudbalske federacije i visoki zvaničnik u ministarstvu finansija, pretvorio se u najnoviju političku senzaciju kraljevine. Zaslužan za uspjeh nacionalnog fudbalskog tima, poznatog kao Atlaske lavove, Lekjaa se u julu priključio centrističkoj Partiji autentičnosti i modernosti (Pam).
Snimci njegovih predizbornih skupova postali su viralni u naciji opsjednutoj fudbalom, koja zajedno sa Španijom i Portugalom organizuje naredno Svjetsko prvenstvo. Na snimcima gomila skandira „Sir“, što na marokanskom arapskom znači „Idi“ – čuvenu parolu iz istorijskog nastupa Maroka na Mundijalu 2022. godine, kada je zemlja postala prvi arapski i afrički tim koji je stigao do polufinala.
Lekjaa je obećao da će Maroko biti šesti u svijetu po obrazovanju i zdravstvu, po uzoru na FIFA rang-listu muške fudbalske reprezentacije.
Pam se takmiči protiv 26 drugih partija, uključujući Nacionalno okupljanje nezavisnih (RNI) premijera Akanuša, koje se bori za drugi mandat i obnovilo je obećanje da će do 2031. godine stvoriti milion novih radnih mjesta.
Politički analitičar Rašid Aurraz iz Marokanskog instituta za analizu politike (MIPA) skeptičan je prema tom obećanju. „Parola ‘milion radnih mjesta’ postala je pretjerano korišćena izborna floskula. Govori se i o povećanju minimalne plate, ali ono što se predlaže ne može da izdrži strukturnu nesposobnost da se stvore stabilna radna mjesta“, kaže Aurraz za BBC, dodajući da se velike partije „ne nadmeću oko alternativnog modela“, već oko toga kako sprovesti javne politike koje postavlja kraljevska vizija.
Odnosi sa Izraelom u središtu predizborne kampanje
Politički povratak pokušava i islamistička Partija pravde i razvoja (PJD), koja koristi antiizraelska osjećanja da bi privukla glasače. Maroko je normalizovao odnose sa Izraelom u decembru 2020. godine, zajedno sa nekoliko drugih arapskih zemalja, u okviru sporazuma posredovanog Sjedinjenim Državama.
Predvođena populističkim bivšim premijerom Abdelilom Benkiraneom, PJD u kampanji obećava prekid diplomatskih odnosa sa Izraelom. Benkirane kaže da je normalizacija bila „greška“ njegove partije, koja je vodila vladu između 2016. i 2021. godine.
Bilateralni odnosi bili su pogođeni tokom rata u Gazi, kada su se u glavnom gradu Rabatu redovno održavali protesti protiv izraelskog diplomatskog prisustva. Tokom sukoba zatvorena je izraelska kancelarija za vezu, a direktni letovi između dvije zemlje bili su obustavljeni.
Ipak, uprkos masovnim propalestinskim protestima na kojima su desetine hiljada ljudi izlazile na ulice i palile izraelske zastave u vrhuncu rata, ranije ovog mjeseca objavljeno je da su Izrael i Maroko dogovorili otvaranje punopravnih ambasada u obje zemlje. Dogovor je uslijedio nakon sastanka njihovih vrhunskih diplomata i ambasadora Sjedinjenih Država pri Ujedinjenim nacijama.
„Moramo da progovorimo“, rekao je Benkirane pristalicama na predizbornom skupu u Marakešu. „Ako se budemo trudili, kralj će zatvoriti izraelsku ambasadu. Kralj ne voli da ide protiv sopstvenog naroda“, dodao je, upozoravajući na „opasnosti Izraela i cionizma u Maroku“.
Više od polovine ukupnog stanovništva Maroka, koje broji oko 38,8 miliona ljudi, mlađe je od 35 godina – iako svega 4% od više od 15,8 miliona registrovanih glasača pripada toj starosnoj grupi.