U Beogradu između dva svjetska rata, jedna nepismena žena po imenu Ofelija Bogičević postala je prava senzacija visokog društva – tvrdila je da posjeduje moć proricanja sudbine, a za svoje usluge naplaćivala je 100 dinara, dok je tadašnja dnevnica radnika iznosila od 25 do 40 dinara.
Prema sopstvenom kazivanju, njena moć potiče od mističnih vizija iz ratnih godina – navodno joj se 1914. u Nišu, gdje je boravila kao izbjeglica, ukazala Bogorodica, a 1917. u Beogradu i Isus Hristos. Poslije tih doživljaja, kako je tvrdila, mogla je da predviđa sudbinu ljudi sa velikom tačnošću.
Njen ritual bio je jednako neobičan koliko i njena priča – kafa se, prije nego što se skuva, morala 24 sata držati pod jastukom zajedno sa šećerom, bosiljkom i tamjanom, a poslije ispijanja šoljica se morala pažljivo zaviti kako do nje ne bi dopro vazduh.
Iako je uspjela da zavede beogradsku elitu – od trgovaca do intelektualaca – Ofelija nije predvidjela sopstvenu sudbinu. Policija ju je uhapsila, a ni intervencije uglednih žena koje su danima dolazile pred stanicu nisu uspjele da je izvuku iz zatvora.