„Poranim ujutru u šumu, pa berem vrganje. Nekad sam, nekad nas više. Poslije to prodam, pa kupim seki i svima sladoled. Najprije njoj dadnem jer ima kraću nogu i ne može s nama ići“, priča mali Nikola (9), najstariji od šestoro djece u porodici Ćorić.
Dječak živi u Maloj Sočanici kod Dervente. Loši uslovi i neimaština učinili su da već od malih nogu bude neobično vrijedan i da na svoj način doprinosi porodici. Osim njega, tu su i Mirjana (7), Lazar (6), Željko (4), Aleksandra (2) i beba Anđela, kao i roditelji Bosa i Nebojša i prababa Milica.
„Mirka, na žalost, ne može uopšte na petu stati. Dok druge djevojčice nose haljinice i sandale, ona ni fizičko ne smije da radi“, kaže plačući majka Bosa. Dodaje da sin Željko, iako ima četiri godine, još ne priča i da bi trebalo da ide kod logopeda, ali porodica to ne može priuštiti.
Prababa Milica im je donedavno bila velika podrška, ali nakon moždanog udara sama zahtijeva stalnu njegu. Ona je odgajila Nebojšu, kojeg su roditelji ostavili, i brinula o njemu dok se borio sa epilepsijom.
„Ja sam se borila dok sam mogla, više ne mogu. Da je moj čovjek živ bilo bi bolje, ali šta ćemo“, kaže prababa, čiji je suprug preminuo nedugo nakon povratka iz rata.
Kuća u kojoj porodica živi je u lošem stanju – krov prokišnjava, zidovi su ispucali, a kroz prozore duva toliko da se ne mogu zagrijati zimi. Roditelji i šestoro djece spavaju u jednoj sobi na dva kreveta i jednom krevecu, a imali su i problem sa miševima.
„Nadničim, malo oko bašte, a imamo još kokoške i pčele. Primamo pomoć za višečlane porodice i to nam je. Kad mi ostane koji dinar, kupim im igračku“, kaže otac Nebojša.
Roditelji su se upoznali preko Fejsbuka – Nebojša je objavio status „Veza, da ili ne?“, a Bosa mu je, iako se nisu poznavali, odgovorila „Da“. Dva dana kasnije počeli su da žive zajedno.
„Kad vidiš onaj njihov pogled, moraš nastaviti dalje. Ulili ste nam nadu da će biti bolje“, kaže Bosa.
Humanitarna organizacija Srbi za Srbe poziva na pomoć porodici Ćorić, čija kuća prijeti da se sruši dok jedno dijete čeka operaciju, a drugo svoje prve riječi.



