Na željezničkoj stanici u Doboju zatečen je maloljetni dječak, uplašen i uplakan, jer nije imao novca da kupi kartu za voz do Tuzle.
Dječak se, prema pisanju medija, obratio za pomoć u biletarnici, gdje su mu radnici dali savjet kako da se snađe u toj situaciji. Djetetu je, kako se navodi, bilo potrebno da stigne do Tuzle, ali je ostao bez pratnje i bez sredstava da plati prevoz.
Slučaj je privukao pažnju javnosti kao potresna priča o djetetu koje se samo zateklo na stanici, bez novca i bez odraslih koji bi mu pomogli da nastavi put.
Problem je nastao kada je na biletarnici saznao da karta sada košta 20 KM, iako ju je ranije plaćao osam KM. Kod sebe nije imao dovoljno novca, jer, prema riječima njegove tetke, nije očekivao toliku razliku u cijeni.
Pozvao tetku
Uplašen zbog situacije, dječak je telefonom pozvao tetku, koja je pokušala da pronađe riješenje.
„Zamolila sam ga da mi da radnicu na biletarnici i pokušala sam objasniti situaciju. Rekla sam joj da ću odmah uplatiti razliku i zamolila je da mu, ako ikako može, izađe u susret. Razumijem da možda nije mogla izdati kartu bez pune uplate i ne zamjeram joj zbog toga“, navela je ona.
Ipak, kako tvrdi, posebno ju je pogodilo to što je dječaku navodno rečeno da novac koji mu nedostaje pokuša da potraži od ljudi na stanici.
Prema njenim riječima, ni prevoznici nisu željeli da ga prime bez karte, zbog čega je dječak ostao sam u Doboju, uplašen i uplakan.
Pomoć je pokušao da pronađe na obližnjoj benzinskoj pumpi, odakle je ponovo kontaktirao tetku. Tada su, kako je navela, saznali da više nema autobusa za Tuzlu.
Brojne žene ponudile pomoć
Nakon što je priča o njegovoj situaciji objavljena, usledile su brojne reakcije građanki koje su ponudile da pomognu.
„Javilo se mnogo žena koje su bile spremne da pomognu, kupe mu kartu, prime ga kod sebe i pobrinu se da bude siguran. Žene koje ga uopšte ne poznaju. Od srca vam hvala“, poručila je tetka.
Ona je istovremeno postavila pitanje da li je, bez obzira na pravila koja se odnose na izdavanje karata, moglo da se učini više kako bi maloljetnik pronašao bezbjedno rešenje.
„Nije svako dijete koje stoji na stanici samo dijete koje se ‘može snaći’. Neka djeca nemaju roditelja pored sebe. Neka imaju samo tetku koja ih čeka na telefonu i pokušava da učini sve što može“, navela je.
Kako je poručila, ne traži poseban tretman, već više razumjevanja i ljudskosti prema deci koja se nađu u sličnim situacijama.
„Jer danas je to bio moj dječak. Sutra to može biti nečije drugo dijete“, zaključila je.