Nakon sedam ili osam sati sna logično je da tijelo prvo zatraži tečnost. Tokom noći ne unosimo vodu, a gubimo je disanjem, znojenjem i mokrenjem, tako da se ujutru možemo probuditi blago dehidrirani.
Zbog toga čaša vode odmah nakon buđenja zaista može prijati, posebno onima koji tokom dana ne unose dovoljno tečnosti. Voda može nadoknaditi dio izgubljene tečnosti, pomoći normalnom varenju i doprinijeti budnosti ako je umor posljedica dehidracije.
Ipak, oko ove naizgled jednostavne navike stvoreni su mitovi koji nemaju osnovu u stvarnosti. Voda popijena čim otvorimo oči ne „detoksikuje“ organizam, ne topi masne naslage i ne pokreće metabolizam na neki poseban način samo zato što je popijena baš ujutru.
Dovoljna hidratacija je, ipak, važna za normalno funkcionisanje mozga, pažnju i koncentraciju. Ako se probudite žedni, sa suvim ustima, umorni i usporeni, čaša vode može pomoći – ali samo ako je taj osjećaj zaista posljedica nedostatka tečnosti.
Istraživanja pokazuju da nedovoljna hidratacija može biti povezana sa umorom, sporijim reakcijama i slabijom koncentracijom. To, međutim, ne znači da je voda zamjena za san. Ako je osoba spavala samo četiri sata, čaša vode neće tijelo „ubijediti“ da je odmorno.
Voda je, takođe, važna za normalno varenje i za održavanje stolice dovoljno mekom da lakše prolazi kroz crijeva. Zato ljudi koji ne unose dovoljno tečnosti mogu biti skloniji zatvoru, a povećanje unosa vode posebno pomaže onima koji su ranije bili nedovoljno hidrirani.