Dobra pjesma za testiranje audio sistema nije nužno ona koja samo zvuči impresivno. Pravi referentni snimak trebalo bi da otkrije gdje zvučnici, slušalice, pojačalo ili sama prostorija imaju problem – od nekontrolisanog basa i slabe stereo slike do gubitka sitnih detalja i dinamike.
Sajt Headphonesty prikupio je glasove hiljada audiofila i sastavio listu od 50 pjesama koje stručnjaci najviše koriste kao referentne snimke. Na prvom mjestu našla se „Money for Nothing“ grupe Dire Straits sa 7,20 posto glasova, neposredno ispred pjesme „Money“ grupe Pink Floyd sa 6,92 posto. Treće mjesto zauzima „Aja“ grupe Steely Dan sa 5,68 posto.
Svaka od njih otkriva nešto drugo – „Money for Nothing“ odlična je za provjeru dinamike zbog ogromnog prelaza iz tihog uvoda u snažan gitarski rif, dok bas i bubanj istovremeno pokazuju koliko sistem dobro kontroliše niske frekvencije.
„Money“ grupe Pink Floyd posebno dobro provjerava stereo sliku – zvuci kase i meh anič kih klikova kreću se kroz lijevi i desni kanal, pa se lako čuje da li sistem precizno pozicionira pojedinačne izvore zvuka. „Aja“ grupe Steely Dan predstavlja potpuno drugačiji izazov jer složena produkcija zahtijeva da bas, električni klavir, udaraljke, saksofon i bubnjevi ostanu jasno razdvojeni čak i kada aranžman postane veoma zbijen.
Na listi se nalaze i poznati testovi poput „Hotel California“ grupe Eagles, „Time“ i „Comfortably Numb“ grupe Pink Floyd, „In the Air Tonight“ Fila Kolinsa, „Take Five“ Dejva Brubeka, „Fast Car“ Trejsi Čapman, „Enter Sandman“ grupe Metalika i „Tom Sawyer“ grupe Raš.
Pjesma „Amused to Death“ Rodžra Votersa posebno je zanimljiva za provjeru postavljanja zvučnika zbog specifične obrade zvuka koja na dobro podešenom sistemu može da stvori utisak da pojedini zvuci dolaze znatno izvan fizičkog položaja zvučnika. Suština liste nije pronaći „najbolje snimljenu pjesmu“, već izabrati poznat materijal koji na predvidljiv način može da ukae na različite slabosti audio sistema.