Dolazak njemačkog trgovačkog lanca Lidl u BiH jedna je od najčešćih tema među domaćim potrošačima koji s nestrpljenjem očekuju otvaranje prvih objekata. Gotovo svaka vijest o izgradnji novih prodavnica ili velikog logističkog centra u našoj zemlji prati isto ključno pitanje – da li će cijene artikala biti iste kao u Hrvatskoj, Srbiji ili Sloveniji?
Kratak odgovor na ovo pitanje glasi – neće. To, međutim, ne znači da ovaj njemački gigant neće biti jeftiniji od dobrog dijela trenutne domaće konkurencije na tržištu. Naprotiv, upravo bi specifičan poslovni model koji primjenjuje ova kompanija mogao izvršiti najveći pritisak na cijene hrane u Bosni i Hercegovini u posljednjih nekoliko godina.
Različiti porezi i troškovi kroje cjenovnik
Iako uspješno posluje u više od 30 država širom svijeta, njemački lanac nema jedinstven evropski cjenovnik za svoje artikle. Kompanija koristi centralizovanu nabavku za veliki broj proizvoda, što se posebno odnosi na njihove privatne robne marke, ali se konačne maloprodajne cijene formiraju za svako pojedinačno tržište.
Na formiranje konačne cijene jednog proizvoda na policama utiču brojni kompleksni faktori, među kojima su stopa PDV-a, transport, logistika, troškovi skladištenja, ali i plate zaposlenih radnika. Pored toga, veliku ulogu igraju i cijena električne energije, zakup poslovnih prostora, ponašanje lokalne konkurencije, te ukupna kupovna moć samog stanovništva. Zbog toga identičan proizvod može imati potpuno različitu cijenu u Njemačkoj, susjednoj Srbiji ili budućim prodajnim objektima u našoj zemlji.
Očekivanje da će trgovci jednostavno kopirati cjenovnike između država predstavlja vjerovatno najveću zabludu među kupcima. Svaka zemlja je ekosistem za sebe, pa bi pojedini proizvodi mogli biti gotovo identični cijenama u regiji, naročito tokom velikih akcijskih prodaja, ali kompletan asortiman gotovo sigurno neće biti preslikan.
Moć privatnih robnih marki i pritisak na konkurenciju
Najveća prednost koju donosi Lidl u BiH nije puko prodavanje poznatih brendova po nižim cijenama, već činjenica da ogroman dio njihovog asortimana čine njihove sopstvene privatne robne marke. Takve proizvode kompanija naručuje u gigantskim količinama za više evropskih tržišta odjednom, što joj automatski obezbjeđuje znatno niže nabavne cijene u startu.
Uz to, ovaj lanac posluje sa znatno manjim brojem artikala nego klasični hipermarketi, ima maksimalno pojednostavljeno uređenje prodajnog prostora i izuzetno niske operativne troškove poslovanja. Sve to ostavlja mnogo više prostora za formiranje nižih maloprodajnih cijena koje su privlačne domaćem kupcu.
Domaće tržište, koje broji oko 3,2 miliona stanovnika, karakteriše izražena osjetljivost kupaca na stalna poskupljenja, ali i prisustvo velikog broja trgovačkih lanaca. Upravo zbog toga, ekonomske analize pokazuju da primarni cilj ovog lanca neće biti kažnjavanje konkurencije, već agresivno pozicioniranje kroz niske cijene onih proizvoda koji privlače najveći broj kupaca, poput mliječnih prerađevina, brašna, šećera, ulja i kućne hemije.
Ekonomisti ipak naglašavaju da najveći efekat dolaska ovog lanca možda uopšte neće biti u njegovim sopstvenim cijenama, već u reakciji ostalih velikih marketa. Iskustva iz drugih evropskih zemalja jasno pokazuju da dolazak velikog diskontera redovno primorava ostale trgovačke lance da drastično povećaju broj akcija i smanje svoje marže kako bi zadržali kupce. To znači da bi i građani koji nikada ne kroče u njemački diskont mogli osjetiti beneficije njegovog dolaska kroz novčanike.
Podsjećamo, prema ranijim operativnim najavama, prve prodavnice bi na domaćem tržištu trebalo da budu otvorene krajem ove ili početkom naredne godine, iako zvaničan tačan datum početka rada još uvijek čeka potvrdu iz centrale kompanije.