Bivši ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini Majkl Marfi iznio je ozbiljnu optužbu: Trampova administracija je, po njegovom mišljenju, postigla dogovor s Miloradom Dodikom o imenovanju novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini – i to po cijenu smjene Kristijana Šmita. Marfi je ovu ocjenu iznio u intervjuu za sarajevski portal Žurnal.
„Dodik je pristao da se povuče s pozicije predsjednika Republike Srpske, što je bio obavezan da učini zbog presude Suda Bosne i Hercegovine, a zatim bi administracija smjenila Kristijana Šmita s pozicije visokog predstavnika.“
— Majkl Marfi, bivši ambasador SAD u Bosni i Hercegovini
Ako je to tačno, ocjenjuje Marfi, za Trampovu administraciju je problematično bilo Šmitovo korišćenje bonskih ovlašćenja za odbranu Dejtonskog mirovnog sporazuma i Bosne i Hercegovine od Dodikovih napada.
Dodikov cilj – raspad Bosne i Hercegovine
Marfi je podsjetio da Dodikov cilj nije skrivena tajna – raspad Bosne i Hercegovine, što on otvoreno govori, uključujući i američku administraciju. Time se, kaže bivši ambasador, postavlja ključno pitanje: traži li administracija pregovore među lokalnim akterima o teritorijalnom integritetu države?
Marfi je oštro ocijenio da je Dodik političar koji Bosnu i Hercegovinu nastoji vratiti u devedesete godine prošlog vijeka, a ne oni koji nastoje zaštititi Dejtonski mirovni sporazum i teritorijalni integritet zemlje.
Paradoks novog kandidata
Govoreći o izboru novog visokog predstavnika, Marfi je potvrdio da je Italijan Antonio Zanardi Landi američki kandidat, ali je ukazao na paradoks koji ga prati:
„Administracija je kritikovala OHR, visokog predstavnika i bonska ovlašćenja. Pozivala je na lokalno preuzimanje odgovornosti i prekid intervencija izvana. Pa zašto onda administracija predlaže ikakvog kandidata za visokog predstavnika? Zašto se jednostavno ne zalaže za zatvaranje OHR-a?“
— Majkl Marfi, bivši ambasador SAD u Bosni i Hercegovini
Po njegovom mišljenju, Trampova administracija mora da želi nešto od visokog predstavnika za koga vjeruje da bi ga kontrolisala. Šta je to, kaže, ne zna, ali razumije zašto članovi Savjeta za sprovođenje mira (PIC) mogu biti zabrinuti zbog načina na koji je administracija prihvatila Dodika.
EU i SAD – razlike, ali ne i jedini krivac
Marfi smatra da američka administracija ne voli Evropsku uniju, te da se taj prezir manifestuje širom Evrope, a ne samo na Zapadnom Balkanu. Međutim, razlike između Vašingtona i Brisela nisu razlog zastoja u reformama u Bosni i Hercegovini – te reforme su, ocjenjuje on, namjerno blokirali etnonacionalistički političari.
Ocjena Marfija o odgovornosti
„Ovdje je krivica, prije svega, na Dodiku. Lider HDZ Bosne i Hercegovine Dragan Čović također nosi dio odgovornosti, jer i dalje pruža Dodiku de facto podršku, uprkos Dodikovoj blokadi evropskog puta Bosne i Hercegovine.“
Bivši američki ambasador ostaje stava da je Bosni i Hercegovini i dalje neophodan OHR i visoki predstavnik s bonskim ovlašćenjima – kako bi se sproveo i odbranio Dejtonski mirovni sporazum i zaštitio teritorijalni integritet zemlje.