Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja Svetog Vasilija Ostroškog, čije se mošti kao velika svetinja čuvaju u manastiru Ostrog, u Crnoj Gori. Ovo mjesto decenijama je centar hodočašća za vjernike svih religija koji dolaze tražeći utjehu i iscjeljenje.
Sveti Vasilije Ostroški rođen je kao Stojan Jovanović u selu Mrkonjići, u hercegovačkom Popovom Polju. Zamonašio se u trebinjskom manastiru Uspenija Presvete Bogorodice, gdje je ubrzo postao poznat po svom strogom podvižničkom životu, prije nego što je izabran za episkopa zahumskog i skenderijskog.
Kao arhijerej stolovao je u manastiru Tvrdoš, odakle je čuvao pravoslavnu vjeru naroda u teškim vremenima. Nakon što su Turci razorili ovaj manastir, svetitelj se preselio u nepristupačne ostroške stijene, gdje je nastavio svoj duhovni rad do upokojenja 1671. godine.
Njegove čudotvorne mošti i grob do danas privlače rijeke ljudi. Narodna putovanja u Ostrog počela su još za njegovog zemaljskog života, a masovnost se zadržala do danas, posebno tokom velikih praznika poput Trojčindana, Petrovdana ili Ilindana.
Vjeruje se da je ostroška isposnica mjesto gdje mnogi nalaze milost Božiju, odlazeći domovima zdravi i dušom i tijelom. Brojna su svjedočanstva o čudima koja su se desila pod ostroškim gredama, a jedan od upečatljivih detalja iz novije istorije datira iz Drugog svjetskog rata.
U februaru 1942. godine, tokom njemačkog bombardovanja, granata je udarila u zid iznad Gornjeg manastira i razbila vrata crkvice Časnog Krsta, ali nije eksplodirala. Kasnijim vještačenjem utvrđeno je da je granata bila potpuno ispravna, što vjernici vide kao direktnu zaštitu svetitelja. Ova granata se i danas čuva kao nijemi svjedok čuda u Ostrogu.
Poštovanje naroda prema ovom svetitelju ogleda se i u brojnim hramovima podignutim u njegovu čast, poput onog u Nikšiću. Takođe, još 1935. godine u Beogradu je otvorena bolnica koja nosi njegovo ime, dok se u crkvi na Voždovcu čuva njegov sveti omofor.