Mjesec dana od početka rata u Iranu, sve veća nestašica sirove nafte prijeti da preraste u nešto mnogo gore – nestašicu gotovo svega.
Sukob na Bliskom istoku ograničio je protok nafte i prirodnog gasa kroz Ormuski moreuz, čime je globalna ponuda smanjena za približno petinu. Ovaj poremećaj nije samo izazvao nagli rast cijena goriva, već je smanjio i zalihe petrohemijskih proizvoda neophodnih za izradu svakodnevnih predmeta poput obuće, odjeće i plastičnih kesa, piše CNN.
Pritisak se širi na sve dijelove potrošačkog tržišta, uz rast cijena materijala kao što su plastika, guma i poliester. Posledice su za sada najočiglednije u Aziji, koja čini više od polovine svjetske proizvodnje i u velikoj mjeri zavisi od uvoza nafte i drugih sirovina.
Azija prva osjetila udar
U Južnoj Koreji, gdje građani panično kupuju kese za smeće, vlada je pozvala organizatore događaja da smanje upotrebu jednokratnih predmeta na minimum. Na Tajvanu je uspostavljena telefonska linija za proizvođače koji ostaju bez sirovina. Cijene polietilena – plastike koja se koristi u pakovanju hrane, flašama i cijevima – učetvorostručile su se od početka rata.
Zvaničnik kompanije Nongshim, najvećeg južnokorejskog proizvođača instant tjestenine, rekao je da njihov dobavljač plastične ambalaže trenutno ima zalihe za oko mjesec dana.
Analitičarka Šarien Go iz ICIS-a upozorila je da bi roba široke potrošnje koja se u velikoj mjeri oslanja na plastičnu ambalažu – poput kozmetike – mogla biti još osjetljivija na nestašice: „Mislim da bi uskoro mogli da ostanu bez zaliha.“
Poremećaj se širi na Zapad
Pošto je Azija prva osjetila posledice krize, novi problemi u snabdijevanju ne nagoveštavaju ništa dobro za ostatak svijeta. Osim što proizvodi oko 17% svjetske nafte i 30% plastične smole, Bliski istok, prema podacima Morgan Stanleyja, obezbeđuje i 45% svjetske sumporne kiseline – ključnog sastojka gnojiva. Kriza goriva na Bliskom istoku stoga može da ugrozi i globalnu prehrambenu sigurnost.
Ekonomisti upozoravaju da je tek pitanje vremena kada će se poremećaji u lancu snabdijevanja u potpunosti prenijeti na krajnje potrošače u Evropi i Sjevernoj Americi – od cijena hrane do elektronike i građevinskog materijala.