Svake godine, 22. aprila, Jasenovac se vraća u javni prostor. Ove godine to nije izuzetak — američka ambasada u Zagrebu objavila je na Fejsbuku poruku podrške komemoraciji 81. godišnjice proboja logoraša iz ustaškog logora, a i sam premijer Andrej Plenković prisustvovao je obilježavanju i pozvao direktore škola i nastavnike da što više učenika posjeti spomen-područje.
Sve pohvalno na papiru. Ali kada se te objave pažljivo pročitaju, nešto upada u oči — i to nije mala stvar. Posle relativizacije i licitiranja o broju žrtava imamo jednu novu pojavu.
Ko je ubijen u Jasenovcu — i zašto to nije rečeno?
Američka ambasada u svojoj objavi govori o prisustvu „hiljada Hrvata“ na komemoraciji i pominje „Holokaust“, ali ne navodi — ni jednom jedinom rječju — da su Srbi, Jevreji i Romi bili primarne žrtve logora. Ko je ubijen, u kojoj mjeri i kojoj nacionalnosti — prećutano.
A istorijska činjenica je jasna i neupitna: prema konsenzusu savremene istoriografije, najveći broj žrtava Jasenovca činili su Srbi, zatim Romi i Jevreji, ali i pripadnici drugih grupa koje su bile označene kao nepodobne. Poimenični popis Spomen-područja Jasenovac bilježi da su Srbi činili više od 56% evidentiranih žrtava.
Ovo nije srpski narativ niti komunistička propaganda — to su podaci institucije koja se nalazi u samoj Hrvatskoj, na samom tlu Jasenovca.
Što se tiče broja ubijenih, poimenični popisi koje su provele relevantne institucije u Hrvatskoj i Srbiji bilježe između 83.000 i 85.000 identifikovanih žrtava, dok se ukupne procjene, uzimajući u obzir i neidentifikovane, najčešće kreću između 100.000 i 130.000. Brojka od 700.000, koja se često navodi, potiče iz prvih istraživanja koja je provodila komunistička Jugoslavija i nije naučno verifikovana — ali ni ona ne mijenja suštinu: u Jasenovcu su sistematski ubijani Srbi, Jevreji i Romi, kao primarne žrtve rasnih zakona NDH.
Plenkovićev poziv školarcima: Šta će oni tamo naučiti?
Premijer Plenković pozvao je škole da organizuju posjete Jasenovcu, što je, načelno, svake pohvale vrijedan potez. Kultura sjećanja mora se graditi od malih nogu.
Ali ovdje se mora postaviti jedno legitimno i neugodno pitanje: ako zvanična hrvatska državna administracija Jasenovac naziva „radnim logorom“, a u komentarima ispod Plenkovićeve objave hrvatska javnost piše da je Jasenovac „velika srpska i komunistička laž“ i da ne vjeruju „tim pričama“ — šta će ti učenici tamo naučiti?
U javnom prostoru i danas su prisutni različiti narativi o logoru Jasenovac koji nemaju uporište u istoriografiji — između ostalih, tvrdnja da Jasenovac nije bio logor smrti, već „radni“ ili „sabirni“ logor, čime se umanjuje i relativizuje razmjer počinjenih zločina.
Revizionizam koji se širi ispod zvaničnih komemorativnih objava nije marginalna pojava. On je glasniji nego ikad, i ne dolazi iz anonimnih uglova interneta — dolazi od stotina komentara ispod objava i premijera i ambasade.
Srbi pamte — i to je njihovo pravo i dužnost
Ovdje moramo biti precizni i pravedni. Srbi kao narod poštuju tuđe žrtve. Žrtve Jasenovca bili su i brojni Hrvati koji su bili politički protivnici ustaškog režima, antifašisti ili partizani, kao i pripadnici raznih manjinskih zajednica. Ni jednu od tih žrtava ne umanjujemo, niti tražimo da se tuđa patnja briše u ime naše.
Ali srpski narod ima pravo — i dužnost — da kaže naglas: Jasenovac je najveće stratište srpskog naroda u istoriji. NDH , ustaški pokret i nacizam su najvećezlo koje je zadesilo Srbe i čovječanstvo u modernom dobu. Djeca, žene, starci — ubijani samo zato što su bili Srbi. Čak je i njemački vojni ataše u Zagrebu, Edmund Glajs fon Horstenau, pisao Hajnrihu Himleru da su njemačke trupe „nijemi svjedoci brutalnosti ustaša nad Srbima, Jevrejima i Romima“ — što govori o razmjerama zla koje ni sami nacisti nisu prećitali.
Ta krv nije zaboravljena. Ta djeca nisu zaboravljena. I nikada neće biti.
Umjesto zaključka — jedno pitanje
Kada ambasada govori o Holokaustu a ne pomene Jevreje, kada premijer poziva djecu u posjetu logoru a u komentarima ispod njegove objave građani tvrde da je sve to laž — ko tu koga uči istoriji?
Jasenovac zaslužuje istinu. Cijelu istinu. Sa imenima žrtava — Srba, Jevreja, Roma, i svih ostalih. Bez eufemizama, bez revizije, bez „radnih logora“.