Američki predsjednik Donald Tramp održao je svoje tradicionalno obraćanje o stanju nacije, koje će ostati upamćeno kao najduže u istoriji Sjedinjenih Američkih Država. Tramp je pred Kongresom govorio rekordnih sat i 47 minuta, nadmašivši dosadašnji rekord Bila Klintona iz 2000. godine.
„Zlatno doba“ i ekonomski trijumf
Tramp je svoje obraćanje započeo snažnom porukom o povratku nacionalne moći, ističući da su SAD danas „veće, bolje, bogatije i snažnije nego ikada prije“.
„Ovo je zlatno doba Amerike“, poručio je Tramp, navodeći uspjehe svoje administracije poput rekordnih berzanskih indeksa, snižavanja cijena goriva i lijekova, te borbe protiv ilegalne trgovine fentanilom.
On je povukao oštru paralelu sa prethodnom administracijom Džoa Bajdena, tvrdeći da je naslijedio naciju u krizi, visoku inflaciju i otvorene granice, ali da je uspio preokrenuti trendove u korist američkih građana, prenose „Nezavisne„.
Oštre kritike demokratama i tvrdnje o mandatu
Atmosfera u sali bila je napeta. Dok su republikanci često ustajali uz ovacije, demokrate su većinu govora ispratile ćutanjem, što je izazvalo direktne komentare predsjednika.
„Niko od njih ne ustaje. Ovi ljudi su ludi“, rekao je Tramp, ponovivši svoje tvrdnje o izbornoj prevari i navodeći da bi ovo, pod normalnim okolnostima, trebalo da bude njegov treći mandat.
Imigracija i spoljna politika
Pitanje imigracije izazvalo je najveće tenzije. Tramp je ponovio tvrdnje o povezanosti ilegalnih migranata sa kriminalom, što je dovelo do protesta dijela kongresmena, a jedan zastupnik je čak i udaljen iz dvorane.
U spoljnopolitičkom dijelu govora:
- Ukrajina: Rat je pomenut kratko, bez detaljnijih najava novih strategija.
- Iran: Tramp je izrazio želju za diplomatskim rješenjem, ali uz strogu poruku da nikada neće dozvoliti Teheranu posjedovanje nuklearnog oružja.
- Gosti: U publici su bili prisutni vojni veterani, sportisti, ali i porodice žrtava kriminala, čime je dodatno naglasio svoje poruke o bezbjednosti.
Uprkos predsjednikovim tvrdnjama da cijene padaju, kritičari i dio ekonomske javnosti ukazuju na podatke koji pokazuju usporavanje privrednog rasta i povremena ubrzanja inflacije, što najavljuje burnu političku godinu u SAD.


