Ono što ga čini fascinantnim nije samo njegovo prisustvo u različitim kulturama i dobima, već i način na koji se prenosi među ljudima. Vjerovatno ste primjetili da kada neko u društvu počne da se smije, i vi osjećate impuls da se pridružite.
Ali, zašto je smijeh toliko zarazan?
Da bismo odgovorili na ovo pitanje, važno je razumjeti složenost neurobioloških, psiholoških i socijalnih aspekata koji čine smijeh neodoljivim.
Smijeh pokreće kompleksnu mrežu u mozgu koja uključuje prefrontalni korteks, motorne regije i limbički sistem. Kada osoba vidi ili čuje nekoga kako se smije, aktiviraju se specifične moždane strukture koje omogućavaju oponašanje tog ponašanja.
Ova reakcija je zasnovana na radu takozvanih “ogledalskih neurona” – specijalnih ćelija koje se aktiviraju kada posmatramo neku akciju, kao što je smijeh, i kada je sami izvodimo. Ogledalski neuroni su ključ za razumijevanje empatije i društvenog povezivanja.
Njihova aktivacija nam omogućava da intuitivno shvatimo tuđe emocije i dijelimo ih, što objašnjava zašto smijeh može biti toliko zarazan.
Ove ćelije nam pomažu da se emocionalno uskladimo sa ljudima u našoj blizini i da osjetimo ono što oni osećaju.
Smijeh stimuliše oslobađanje endorfina – hormona sreće. Ovi hormoni ne samo da smanjuju osjećaj bola, već i poboljšavaju raspoloženje.
Kada se osoba smije u društvu, lučenje endorfina može se proširiti poput talasa među prisutnima, doprinoseći kolektivnom osećaju radosti i povezanosti.
Uz endorfine, smijeh podstiče i smanjenje kortizola, hormona stresa, što dodatno objašnjava zašto se nakon smijeha osjećamo opušteno i srećno.
Dakle, smeh ne samo da povezuje ljude na emocionalnom nivou, već i fiziološki doprinosi osećaju dobrobiti.